Naslovna / Nekategorizirano / Ilija i Marko Begić: Džaba je čeznuti, naša Posavina je porušena, uništena, ubijena

Ilija i Marko Begić: Džaba je čeznuti, naša Posavina je porušena, uništena, ubijena

Davne 1969. godine, braća Ilija i Marko Begić iz Dervente u diskografskoj industriji napravili su za to vrijeme čudo, snimivši u „Glasu komuna“ Doboj prvu singl-ploču sa izvornim narodnim pjesmama.

Rijekti su bili ljudi koji su u to vrijeme u svojim kućama imali makar gramofon, sa iglicom koja je krčala, sa koga se pjesma horila. Od tada je krenuo nevjerovatan uspon na muzičkoj sceni braće iz Dervente, a za 45 godina rada na estradi, snimili su desetine albuma, stotine pjesama, punili dvorane, zarađivali milione, osvajali „zlatne“,“srebrene“, „platinaste“ ploče u sarajevskom „Diskotonu“.

Ono što je najvrednije jeste istina da braća Begići nikada (za razliku od drugih,o.a.) izvornu narodnu pjesmu, nisu prepustili šundu. Ostali su vjerni tradiciji, šargiji i violini, ljubavnoj i rodoljubivoj pjesmi. I danas im ravnog nema u ovom poslu.

Ilija (74) i Marko (71) Begić, u rodni grad Derventu i zavičaj Bosansku Posavinu, se poput desetina tisuća Posavljaka, nisu vratili. Otišli su trbuhom za kruhom u susjednu Hrvatsku, Europu, u bijeli svijet. Ostala su sjećanja i rijetke posjete ruševinama plodne ravnice.

U Derventi velika kuća Begića u „Radničkoj“ ulici.  U njoj nema njihovih domaćina i njihove pjesme. Susjedi kažu da se po svoj prilici „bosanski slavuji“  ne namjeravaju ni vratiti na rodno ognjište. Imaju svoje razloge.

– Možemo pričati, možemo čeznuti, plakati, ali istina je jadna, surova i čemerna. Naše Posavine, onakakva kavu je mi znamo više nema. Ona je porušena, uništena, ubijena. Ona više nema svoje ljude, svoju dušu. Nekada je kolo na Plehanu kod Dervente igralo dan i noć, pjevalo se, igralo od Modrana, Komarice, Zelenike, Bunara, Kovačevaca, Brezika do Save, od Bosanskog Broda, do Odžaka do Doboja. Danas ruševina do ruševine- kaže Ilija Begić.

Zato Begići sada najradije pjevaju svoju najnoviju pjesmu: „ Bosno moja porušena pusta, kad god pričam, puna su te usta. Nit’ pas laje, nit’ goveče riče, pijetla nema, da zakukuriče“.

O inicijatiivi koja se pojavila na društevnim mrežama da Begići kao umjetnici – pjevači i čuvari izvorne narodne pjesme, za života u Dreventi dobiju bar malu uličicu, kažu da to nije realno. Realnije je bilo, vele da su derventske vlasti, ostavili ulicu njihovog rođaka, partizana Ante Begića.

Međutim, povratnik na Plehan Ante Princip ne misli tako.

– Zašto Begićima ne dati ulicu, to su istinski umjetnici, po njima i njihovim pjesmama su Derventa i ovaj kraj poznati u svijetu. Ali, opet, to politika mora uraditi, a znamo kako nam ide politika – kaže Princip.

Izvor:otisak.ba

Comments

comments

Pročitajte još

Lila, lila uoči Ilina – Krepšićani ostaju vjerni tradiciji svojih predaka – video

Obično u prvi sumrak, zapale se vatre i lile, a djeca mašu zapaljenim bakljama i …

Jedan komentar

  1. Svako malo nek učini za dobrobit posavine i posavljaka i sve će biti jednog dana kao nekad.
    Mora biti malo drugačije- podrazumijeva se,ali mladima moramo sačuvti korijenje- bez toga nema biljke.
    Sve što nema korijenje jeste predmet!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *