Krepsic Veni Vidi Krepšić
Desetak kilometara od Brčkog
zablista i ostade sjati,
predivan biser Bosanske Posavine,
tam svatko sretan bi, tko se posla lati.
Vijuga cesta posavskom ravnicom.
nižu se različita naselja
i onda dolazi KREPŠIĆ blistavi,
često pun sreće , pjesme i veselja.
Manji zaseok ovog čarobnog sela
vazda su zvali Tinjaš Mala,
dobrim dijelom s više strana
vijugava Tinja ga je opasala.
Ma, ne blista uvijek sve,
zna na trenutak podivljati,
prijeteći crni oblak često,
ne da ni leći, a kamo li zaspati.
Veći dio ovoga prekrasnog sela
leži s desne strane ceste,
saobraćaj je veoma gust,
ovdje su nesreće teške i česte.
Ne u selu, već na magistrali lokalnoj,
tamo gdje su ljudi prisiljeni prelaziti,
dakle na onoj točki zlokobnoj,
tiho je i mirno na cesti prvoj.
Kod Merkura ona ide pored Sjerkovina,
poslije stotinjak metara jedan krak se odvaja lijevo,
povezuje Tokiće Jefimiće, Periće…
Kod Čitaonice novi značajan čvor,
s lijeva dolazi put kroz Aniće,
pravo nastavlja u Stjepanoviće, Miškoviće i Periće.
Desno, iza Kapele odvaja se krak
u Blaževiće, Ivanoviće, Luciće i ostale Miškoviće,
na kanalu, preko mosta, do Objede još je dosta.
Od Oskudenca, živomrtve vode i centralnog parka,
vodi put u Krnjiće, Grgiće, Joziće, Mijatoviće,
Maksimoviće i Adamoviće.
Jedno divno i uredno selo,
doć u njega uvijek je veselo,
preteško je kada se napušta, plače pobro i srce i duša.
Krepšićanin ipak svoje neda
pa od tamo neke bečke il pariške Avenije
ljepši su mu i Gaj i Gložđa i Nadobjeda.
(Ova pjesma je komentar na jedan predivan dan proveden u KREPŠIĆU u društvu bliskih i dragih bića . Nadam se da neće biti posljednja i da će biti još takvih i još bogatijih susreta .)
Marko Krnjić
