Krepsic Veni Vidi Krepšić
U nebo gledam
zvijezde žmirkaju,
malo zatrepere,
ponekad padaju.
Kao i ljudi
i zvijezde šapuću,
vedrina udara
od zime skakuću.
Grupice zvijezda,
ko zlatni cvjetići,
htio bih malo
među njih otići.
Htio bih nebo
dotaknuti rukom,
pokušah plafon,
dotakoh ga s mukom.
Spusti se, čovječe,
i hodi zemljom,
ne možeš li miljom
a ti hodi pedljom.
Marko Krnjić
