Naslovna / Hrvatska / Koji je razlog nerazumijevanja ‘starih’ i ‘novih’ iseljenika? Potražili smo odgovor!

Koji je razlog nerazumijevanja ‘starih’ i ‘novih’ iseljenika? Potražili smo odgovor!

‘Ne idite iz Hrvatske, nije vani ništa bolje, Hrvatska je najbolja zemlja svijeta.’

‘Pa zašto se onda ne vratiš?’

Je li vam poznata ovakva rasprava?

Svakodnevno svjedočimo beskrajnim raspravama o tome je li u Njemačkoj, Kanadi, Austriji, Australiji, Švicarskoj i drugdje situacija za Hrvate toliko bolja nego u Hrvatskoj i može li se racionalno opravdati ovakav egzodus Hrvata iz domovine kakvom svjedočimo. Preuveličavaju li ‘novi’ iseljenici svoj uspjeh, zaboravljajući na negativne strane života daleko od domovine? Ili pak ‘stari’ iseljenici idealiziraju Hrvatsku zbog nostalgije i drugih razloga? Odgovore na ova pitanja potražili smo u razgovoru s nekoliko hrvatskih iseljenika raznih profila. Pokušali smo razumjeti zašto ‘stari’ i ‘novi’ iseljenici često – ne razumiju jedni druge.

‘U pravu su i jedni i drugi’

Jadranka Matešić Belfranin, predsjednica Udruge hrvatskih povratnika i doseljenika ‘Hrvatski Dom’, prije 13 godina vratila se u Hrvatsku. A živjela je po cijelom svijetu – u Australiji, SAD-u, Kanadi, Brazilu, Venezueli… Kao informatički konzultant stalno je mijenjala mjesto stanovanja.

Matešić Belfranin kaže da su u pravu i ‘stari’ i ‘novi’ iseljenici. Ona danas, nakon 12 godina poduzetništva u Hrvatskoj, čak i razmišlja da privremeno ode iz Hrvatske kako bi se ‘odmorila od ove depresije’.- Prije je bilo lakše. Uvjeti su bili takvi da je svugdje bilo proizvodnje, nije bilo bitno jesi li školovan, mogao si dobiti posao. Sve je bilo jeftinije. Danas je teže u Hrvatskoj, ali i u Americi, Australiji… Cijene su porasle. Porasle su i plaće, ali ne razmjerno s cijenama. Primjerice, ja sam svoju prvu kuću u SAD kupila s 20 godina. Isplatila sam je s pet plaća. Danas je to nezamislivo. Stariji se tog sjećaju i znaju da je bilo drugačije – kaže naša sugovornica.

Ona razumije i zašto ljudi danas odlaze iz Hrvatske. Kako kaže, u inozemstvu će im biti lakše, posebice visokoškolovanima. Iako, svi će oni vani početi od početka.

Ni ‘stari’ ni ‘novi’ iseljenici nisu u krivu. Perspektiva im je jednostavno drugačija – zaključuje naša sugovornica.

Zbog stečene sigurnosti se povećavaju ‘apetiti’?

Stjepan Bingula, koji već 30 godina živi u Münchenu, nam je na primjeru Njemačke pokušao objasniti zašto dolazi do dispariteta između ‘starih’ i ‘novih’ iseljenika.

Nije problem u Njemačkoj nego u ljudima. Njemačka je bolja nego je ikada bila, u svemu – plaćama, sigurnosti, socijali. Nikada nije bilo tako malo nezaposlenih kao sada. Svaki novi građanin dođe pun elana, snova i jako se trudi da nešto stekne, i naravno to uspijeva. Počinje sa jednom sobicom, kasnije uzima veći stan, dovodi obitelj, djecu, žena se zaposli i ide im super. I tako grade tri godine novi život, puno su izgradili, imaju siguran posao, sigurnu plaću. I sada počinju problemi – kaže nam Stjepan.

‘Zbog sigurnosti počinju veći zahtjevi, kaže Stjepan Bingula koji 30 godina živi u Münchenu (foto: M93/Wikimedia)

‘Problem’ je sigurnost koja se osjeća nakon što je izgrađen temelj za solidan život, vjeruje naš sugovornik. Upravo ono što mnogima u Hrvatskoj nedostaje.

Zbog te sigurnosti počinju veći zahtjevi, želje, snovi i sve se može. Kupuje se na kredit, djeca imaju zahtjeve; pa zašto bi moje dijete imalo najlošiji mobitel, pa kupit ćemo, može se. Ima se puno više novaca nego prije tri godine, ali su zahtjevi puno više narasli nego plaća. I naravno da nije više tako dobro kako je bilo na početku. Ljudi su se donekle integrirali u njemački život, ali jedan dio mozga je ostao balkanski: ‘Moram pokazati drugima što ja imam’. I, naravno, počinju priče da nije Njemačka što je nekad bila – pojašnjava Stjepan.

‘Očekuju vas muke, suze i bol, ali može se’

A kod njegove generacije, koja je desecima godina u Njemačkoj, pronalazi se jedan drugi fenomen, smatra Stjepan.

Oni su se do kraja ‘ponjemčili’ i tu je prisutan strah. Strah od drugih – da ih u uspjehu ne bi pretekli, ili misle da će im morati pomoći financijski, pružiti nekom besplatan smještaj… I time je ometen njihov cijeli život, kojeg su godinama gradili. I naravno da je lakše reći ‘nije dobro’ nego ‘Dođi, pomoći ću ti, žrtvovat ću se za tebe’.

Stjepan kaže kako u iseljeništvu nije sve sjajno, kako ‘nove’ iseljenike očekuju muke, suze i bol, ali kako se upornošću sve može. Ako se već odlučilo otići iz domovine.

Steknite za svoj normalan život, živite kao ljudi, za sebe, a ne za druge, prihvatite novu sredinu kao svoj dom, ne osjećajte se kao stranac, ali nemojte zaboraviti ni svoju domovinu. Nije vam potreban najnoviji i najskuplji BMW da bi bili sretni, ne trebate imati najskuplji namještaj, najnoviji televizor, jer to nije sreća nego samo muka, držanje nekog standarda samo da drugi vide što ste stekli. Sve što ste stekli ste stekli za sebe, a ne za njih. Budite tim zadovoljni. Samo da dodam, moj je auto ‘stariji punoljetnik’, ali meni ne smeta. Dobar je, ima tehnički, ne kvari se i vozi me. Ne sramim ga se, jer je moj i ja sam zadovoljan (makar auto nije zadovoljan sa mnom) – zaključuje Stjepan.

‘Ovdje jest blistavo, ali do toga se dolazi uz rad i napor’

Hrvatica iz Sydneya, autorica popularnog bloga ‘Croatia, The War and The Future’ i nekoliko knjiga na hrvatskom i engleskom, Ina Vukić, kaže kako Hrvatska jest njena prva ljubav, ali kako nikad ne bi rekla da joj u Australiji nije dobro.

Stari iseljenici koji nisu previše uspjeli, ali ipak vode dosta pristojan život, možda se nisu ni trudili da se donekle asimiliraju u novu zemlju, dok održavaju vlastitu kulturu. Možda dijelom ostaju izgubljeni u novoj zemlji. S druge strane, novi doseljenici dolaze puni snova o mogućnostima koje nudi nova zemlja i onda realnost za većinu bude daleko od onog što su sanjali. Ja sam ‘stara’ iseljenica i meni je sve blistavo – engleski mi je kao materinji, imam vrlo visoku poziciju na poslu, u ovom društvu. Hrvatska mi ostaje prva ljubav, ali nikada, ni u snu, ne bih rekla da ovdje nije blistavo. Normalno, ‘blistavost’ dolazi uz velike napore i rad – kaže nam Vukić.

‘U Njemačkoj su plaćeni uredno i na vrijeme’

Što o ovoj tematici misli, upitali smo i jednog ‘novog’ iseljenika. Hrvatski branitelj Andrej je 20 godina radio u hrvatskom zdravstvu, a supruga mu i dalje radi u ovom sektoru. Kako kaže, u posljednje dvije godine su, sa svoje četvero djece i dvije plaće, doslovno preživljavali. Stoga se posljednjih mjeseci angažirao da pronađe posao u Njemačkoj i u tome uspio te idućeg mjeseca počinje raditi.

S obzirom da sam proveo jedan dio mladosti na bojištu u Zapadnoj Slavoniji i Posavini, naravno da je ogorčenje stanjem u državi bivalo sve jače. Za nerazumijevanje situacije ne krivim iseljenike, konkretno u Njemačkoj. Naprotiv, razumijem ih, s obzirom da nisu imali ‘blagodat’ ‘uživanja’ i života u Hrvatskoj. U Njemačkoj im ne trebaju hrpe biljega, uplatnica, izjava, zamolbi, dokumenata ne starijih od 6 mjeseci, za neki tamo pečat na potvrdi. Ne plaćaju porez na porez poreza kod registracije automobila, ne plaćaju Nuttelu od 1 kg po cijeni od 45 kuna (6 €), ne kupuju knjige kad im djeca idu u školu, i što je najbitnije – za svoj rad u Njemačkoj plaćeni su uredno i na vrijeme, za razliku od mnogobrojnih Hrvata, koji tu povlasticu nemaju, naprotiv – kaže nam Andrej.

Kaže kako je susreo manji broj iseljenika koji jako dobro poznaju situaciju u Hrvatskoj i koji su spremni pomoći pridošlicama.

Imam osjećaj da se drugi boje da ćemo mi koji smo tamo tek došli njima uzeti neki posao ili im biti nekakva konkurencija. Ovime ne branim naše ‘nove’ useljenike, među kojima, naravno, ima onih koji traže posao, a mole Boga da ga ne nađu. Sva sreća, takvih je manji broj. Poanta je zapravo vrlo jasna: većina starijih iseljenika, čast izuzecima, na neki način pokušava dočarati kako u Njemačkoj ne teku med i mlijeko, što je u neku ruku i točno. Ali točno je u tom segmentu da se u Njemačkoj nećete obogatiti preko noći, ne pada novac s neba. Ali nikome tko radi neće nedostajati ama baš ništa. ‘Stare’ iseljenike bih zamolio da, ako ne mogu pomoći, niti ne odmažu – zaključuje Andrej.

Autor: Zoran Stupar

Comments

comments

Pročitajte još

Danas je počelo ljeto, pred nama je najduži dan u godini

Prvi dan ljeta označava se ljetnim solsticijem koji je započeo danas i trajat će do …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.