Krepsic Veni Vidi Krepšić
I da nije bio isplaniran i temeljito pripremljen posjet Poglavara Katoličke Crkve, Pape Franje Bosni i
Hercegovini, trebalo ga je nazvat i reć “Francisce, veni et vidi”. Tako debeo je bio neki tajni, pozitivnu
fluid među licima koja sam u tih dan i po sreo putem kroz Bosnu i na ulicama Sarajeva da nije moglo
proć ni koliko imeđu dva treptaja a da te pozitivni naboj ne pecne i podsjeti da dolazi “MIR VAMA”.
A i sam taj mir, ko da ga je svak natrpo pune džepove pa kreno od kuće put Raj’vosa a sa ciljem da ga
tamo ugradi u jedinstveni Božiji mozaik.
Grad je dočeko hodočasnike bratski raširenih ruku i pružene šake. Bilo ugostitelji uz i niz put, pitomi
toliko da ih neće uzrujat ni oni koji samo vodu traže, Baš – Čaršija, orijent Evrope na tlu Bosne i
Hercegovine sa mirišljavim dućanim i toplim pozdravima, sigurnosne službe od običnih murijaša i
drotova prašinara preko civilnih i prerušenih do tjelo(b)ranitelja koji su svoj poso odradile tako da ih
nisi primjećivo osim ako ih trebaš, mediji koji su uspjeli sav taj sveti sjaj prenijeti u eter i podariti
svijetu, slučajni i oni namjerni prolaznici, puni razumijevanja za strance koji uznevjerena pogleda
traže pomoć od Sarajlija, volonteri u gradu i na stadionu, vidno umorni no uvijek na ruku i pomoć ako
ničim a ono barem osmijehom, mladi na Stupu, veče prije, sa pjesmom i plesom bdijući poput onih
mudrih djevojaka iz prispodobe o deset djevica, svećenici – ispovjednici na kojima smo mi hodočasnici
praznili svoje grešne duše tražeći ponovo pred Bogom milost oprosta, horde časnih sestara željne
susreta sa Sv. Ocem kao sa svećenikom koji dolazi obnoviti savez između njih i Crkve a u čiju čast su
skakutale na tribinama i pjevale ko najodaniji Kristovi hool’s, džinovski hor čija pjesma je cijeli
Koševski stadion štitila kao antiatomski štit, hodočasnici koji su sa ponosom nosili svoje zastave a
zamijetićeno je nekoliko; Egipat, Hrvatska, Irska, Kina, Makedonija, Njemačka, Poljska, Rusija,
Slovačka, Slovenija, Srbija, Ukrajina, … sve to je bilo u službi mira.
Hvala Sarajevu i crkvu Vrhbosanskoj, Hercegovcima i Posavcima, GRAS-u i Radio Mariji, konobarima i
uličnim prodavcima, buregdžijama i ćevabdžijama, crkvi na Stupu i crkvi na Grbavici, kardinalu Puljiću
i Papinoj sviti, hvala Papi Franji osobno i hvala Bogu koji je, izgleda u dogovoru sa Alahom, riješio da
otrače ovaj 06.06 2015 u Sarajevu sa puno osmijeha i međurazumijevanja.
/Priredio Stjepan Perikić/
