Krepsic Veni Vidi Krepšić
Svečana odjeća naših Bosanki i Bosanaca
Da naši dukati oko vrata nisu samo novijeg datuma, potvrđuje i o. Franz. Naime govoreći o svečanoj odjeći, kaže da su košulje koje su nosili naši preci vrlo često umjetnički izvezene i ukrašene čipkom te obložene dukatima i francima (nadam se ne švicarskim).
Ljeti, radnim danom, muškarci nose vrlo tanke košulje s vrlo širokim rukavima. Rukave podižu preko ramena i prednje krajeve drugog rukava vežu iza vrata, tado da su im ramena napola gola. Prsa su zbog velikog proreza gola do pasa, i zato često preplanula, tako da se može reći da je Bosanac napola gol. Tako odjeveni Bosanci o. Franza su podsjećali na Židove koje je vidio na postajama križnog puta a što mu je kao malom dječaku bilo odvratno. Zato se i kao odrasli čovjek morao malo svladavati pred našim precima da ne pokaže odbojnost spram našeg odijevanja. Ali, i o. Franz, kao i njegova subraća izazivali su čuđenje kod naših Bosanaca vidjevši ih kako se znoje u svojim debelim habitima.
Što se pak tiče obuće, svi stanovnici ondašnje Bosne su uglavnom hodali bosi. I to nije bio slučaj samo kod najsiromašnijih kako donosi o. Franz, nego kod svih bez iznimke. Bogati, staro, mlado pa čak i knez, posvuda idu bosonogi: u konak (sud), u crkvu, polje i u šumu. Niske čizme obuvaju tek kad se žele svečano odjenuti.
A ono što je zajedničko svim istočnjacima više klase, jesu hlače poput dimija. Ove hlače dosežu do gležnjeva (jednako duge kao što ih danas po Sarajevu nose vehabije). Ove su hlače od gležnjeva do koljena vrlo uske i čvrsto priliježu uz listove, a ispod koljena su svezane lijepom trakom. Ali su zato od koljena do kukova neopisive, ističe o. Franz. Naime radi se o neprobojno nebrojenim naborima i nitko ne može pravo izmjeriti širinu tog volumena. Uopće se ne može uočiti jesu li razrezane negdje ili ne. Otraga pak, od leđa prema dolje, visi jako puno sukna, tako da dolje niže ne vire samo dvije noge, ne bi se moglo reći koliko je zapravo insana u ovim hlačama. Tko ima više novca ima više nabora na hlačama. Tako je kod muških.
Kod ženskih pak (opisuje samo kršćanke jer su muslimanke pokrivene), bogatstvo i stalež se ogleda u ukrasu za kosu. Koja ima više novca, ili se pravi da ima, nosi više dukata na čelu i u kosi.
Najskromnije su seoske žene. One se zadovolje bakrom, austrijskim bakrenim krajcarima, olovnim prstenovima i sakupljenim naprstnjacima, koje vješaju na vrhove pletenica i koji neprestano lupaju po leđima tijekom hodanja.
- Fraanc kaže da je posebno veličanstveno kad se katolici skupe na neke velike blagdane. Tada svi redom odijevaju najbljelji lan. Rukavi i pregače su još više ukrašeni vezom i opšivenim platnenim figurama. Svi novčići koje su ljudi imali kod kuće vide se na njihovim vlasnicima i vlasnicama, obješeni na žarko crvenom prsluku ili na čelu.
Reko bi cigo, ima se pa se jede…Aj selam svima od vehabija i ostatka Sarajlija
(u idućem članku o hrani)
p. Mato, Krevšić-Sarajvo
