Krepsic Veni Vidi Krepšić
Niti najveći zaljubljenici u kaubojce, među kojima je i Ivo Gregurević, jedan od najeminentnijih glumaca koji potječe sa tih prostora nisu mogli niti sanjati da će se sedla kakva su viđali na velikim ekranima izrađivati u Orašju.
JD Saddlery je tvrtka u stopostotnom vlasništvu Nijemca Ronalda Durra iz okolice Stuttgarta i u njoj 11 djelatnika isključivo ručno pravi prelijepa sedla koja odlaze inozemnim kupcima.
– U Orašje je ova tvrtka došla 2006. godine s namjerom da ispitaju mogu li se i u BiH proizvoditi sedla. Danas možemo kazati da smo uspješno apsolvirali sve tajne dobro urađenog sedla koji podliježe visokim standardima koji ne poznaje improvizaciju već visoko profesionalnu normu i kvalitetu. Tvrdim da su naši radnici po tome koliko dobro i savjesno obavljaju posao, najbolji u svijetu. To upravo dokazuju u ovoj maloj tvrtki. Jedino se mora raditi stručno, a toga ne bi bilo bez edukacije kroz koju je prošlo svih 11 zaposlenika, među kojima su tri žene. Po nekoliko mjeseci u Orašje su dolazili stručnjaci iz inozemstva da podučavaju radnike – rekao je Ivo Mijić, direktor tvrtke.
Za rekreativno jahanje i kauboje stočare
U Orašju proizvode pet osnovnih modela, od toga dva za američko tržište što uključuje Australiju, Novi Zeland i Južnu Afriku i tri modela za Europsko tržište. Većina posavskih sedala završi u američkoj državi Colorado, što je dokaz da su udobna i kvalitetna, jer to je jako zahtjevno tržište. Istodobno, uspješnost oraške tvrtke dokaz je da posavski radnici po kvaliteti rada i proizvoda koji izlaze iz njihovih ruku, ni malo ne zaostaju za europskim standardima. To su luksuzna sedla namijenjena za rekreativno jahanje, a koriste ga i kauboji stočari, jer su udobna i u njima s može provesti po nekoliko sati bez umora. Sva su ona napravljena od prirodnih materijala. – objasnio nam je Mijić.
Uštavljena goveđa koža dolazi iz Amerike i Njemačke, kao i svi potrebni metalni dijelovi koje ovi vrijedni ljudi oblikuju u sedla koja su isto ono što je Roll Royce među automobilima. Dnevno proizvedu tri do četiri sedla što znači da godišnje isporuče oko 1000 komada. Mala i stručna ekipa Saddlery Orašja uigrana je, posao ide „kao na traci“ jer svatko zna točno što treba raditi. Za 22 radna dana dobiju plaću od 1000 KM ili oko 4000 kuna, kažu moglo bi više, ali s obzirom kava je situacija u cijeloj BiH ne žale se. Osim plasmana na već spomenuta tržišta u JD Saddlery imaju želju da svoj sedla ponude na Hrvatskom tržištu.
– Znamo da u Hrvatskoj ima dobrih konjičkih klubova i ljudi koji konje drže radi rekreacije, voljeli bi da kupe i uživaju u našim sedlima, koja ako se pravilno održavaju mogu trajati vječno – rekao je Ivo Mijić.
Posao je zahtjevan i ne trpi greške
Na svakom sedlu u kožu su utisnuti prelijepi motivi poput filigrana za što su zadužene dvije djelatnice. One punciranjem odnosno specijalnim metalnim alatom ručno utiskuju gravuru u kožu.
– Ovaj posao traži veliku preciznost, a mogla bi reći i malo umjetničke duše. Vrlo je zahtjevan i ne trpi pogreške. Svako sedlo na kojemu sam radila prepoznala bih među tisućama drugih – rekla je Mirsada Kićin.
/24.sata/
