Govori se da je to jedna od najplemnitijih pjesama koja progovara o ljubavi pojedinca prema domovini. Pjesma je napisana sredinom 1970-tih i prvi je put izvedena na Vaš šlager sezone 1975, festival zabavnih melodija u Sarajevu, gdje je osvojila četvrto mjesto, a jednako je popularna i danas.
U vrijeme kad je nastala, pjesma je bila posvećena jugoslavenskim gastarbajterima koji su odlazili iz Jugoslavije u druge zemlje u potrazi za poslom. Pjesmu je izvodila popularna sarajevska grupa Ambasadori, čija je solistica bila Ismeta Krvavac, kasnija voditeljica i urednica na Radiotelevizija Sarajevo. Autor muzike i teksta je Kemal Monteno, koji je pjesmu 1985 snimio i za svoj kompilacijski album “Moje najdraze pjesme”.
Vidim polja što se žitom zlate
i na brijegu vidim rodni dom
svakog trena mislim na te
zemljo moja, zemljo moja.
A u polju moja duša spava
u sred žita kao zlatna klas
postelja joj meka trava
zemljo moja, zemljo moja.
I dok ja nisam tu
pokraj nje, da skupa predamo se snu
svaku noc čujem glas
koji zove, dođi, sreća čeka nas.
Ovdje noći nisu tako plave
nigdje sunce nema takav sjaj
ovdje nisu takve trave
zemljo moja, zemljo moja.
U tvom klasju nek mi ljubav spava
nek me čeka, ja ću brzo doć’
nek je ljubi tvoja trava
zemljo moja, zemljo moja.
I dok ja nisam tu
pokraj nje, da skupa predamo se snu
svaku noć čujem glas
koji zove, dođi, sreća čeka nas.
I dok ja nisam tu
pokraj nje, da skupa predamo se snu
svaku noć čujem glas
koji zove, dođi, sreća čeka nas.