Nedavno su djelatnici Radio Marije BiH imali sastanak sa koordinatorom RM za Europu. On je inače Austrijanac i vrlo je draga osoba. Izenadio se kad smo mu rekli da volonteri RM u BiH, kad su već angažirani kao volonteri na radiu, očekuje od zaposlenika da svremena na vrijeme nađu vremena popiti kavicu s njima. U suprotnom, nakon dva tri dolaska više se ne pojavljuju. Tumačimo mu da je kod nas mentalitet takav i da to treba uvažiti jer promijeniti ga je teško, ako ne i nemoguće. Primijetio sam da ga je to malo iznenadilo, a mene ponukalo da promislm što ta kahva nama zapravo znači.
Stoga sam okreno fildžan da vidim što se to u kahvi skriva. Da, čudna je kahva ali ne u svom sadržaju, nego zbog uloge koju u društvu ima. Naime, na dnu šalice sam vidio da je kava više od običaja. Ona je poruka gostu da mi je on važniji od moga posla i profita, premda nas mnoge potrebe muče. Ona je vrijeme kad međusobno dijelimo svoje radosti, osjećaje i muke. Ona je čin naše velikodušnosti. Izraz radinosti i umješnosti naših domaćica. Gesta evanđeoske ljubavi prema bližnjemu. Ona nas čuva da nas rad ne zarobi. Šalica kave nas podsjeća da je i tako sve prolazno i nebitno a da mi je prijatelj sada važniji čak i od mene, jer ja sve svoje sada podređujem njemu. Kahva nam očito pomaže da i evanđelje živimo. Da ju je tada u Palestini bilo, zasigurno bi je i Isus pio.
I zato, molim jednu pravu, bosansku.
Eto, zato pijem kavu i volim ovu Bosnu.
Volim je baš zato što se ne uklapa u suvremene tokove.
Volim je jer u njoj ljudi imaju vremena jedni za druge.
Volim je jer ju nastanjuju skromni ljudi.
Volim je jer ima lice ljudsko.
Volim ovu Bosnu jer je drugi preziru.
Volim je u njezinoj običnosti.
Volim je jer čuva djetinjstvo naše.
Jer u svom krilu čuva sve naše pretke.
Volim je zbog generacija seljaka i težaka.
Tebi ćemo zemljice Bosno povjeriti naše kosti,
A tebe samu našoj mladosti.
Živla ti nama i običaji naši!!!
/p. Mato /