Krepšić je smješten u općini Brčko koja prostorno pokriva 493 km2, a općinu sačinjava osim Krepšića je još 39 drugih sela.
Općina Brčko uz općine Bos. Brod, Derventu, Ođžak, Modriču, Bos. Šamac, Gradačac i Orašje sastaavni su dio kulturno ekonomsko i povjesnog prostora Bosanske Posavine.
Gledajući kroz povjest to je teritorij iz kojeg su njegovi stanovnici u više navrata bili protjerivani ali su... se uvjek i ponovno nazad vraćali.
Pred rat 1992 Krepšić broji oko 1000 stanovnik imao je dva kafića, tri prodavnice, čitaonicu, poštu, dom, nogometni klub, groblje, kapelu, crkvu, dva arterska bunara i osnovnu školu.

Osnovnu školu u Krepšiću, osim Krepšića, pohađalo je još sedam susjednih sela. A to su: Gorice, Marković Polje, Laništa, Drenava, Lončari, Vučilovac i Plazulje.
Selo presijeca vrlo važna prometnica, koja povezuje Brčko preko Lončara sa Tuzlom i Sarajevom, a preko Orašja sa Republikom Hrvatskom.
Pruga Brčko-Banovići veže grad sa zaleđem a preko mosta na Savi spaja region sa susjednom Hrvatskom, što je u proteklim vremenima uveliko pomoglo ubrzanom razvoju grada u snažno gospodarsko središte.

Uzevši u obzir geografski položaj i prometnu povezanost, Krepšić se nalazi na izuzetno zavidnom položaju. Od samog općinskog središta udaljeno je oko 10 km.
Selo se prostorno nalazi u nizinskom, ravničarskom području sa nadmorskom visinom između 80-90 metara.
Klima je umjerno kontinentalna sa toplim ljetima i hladnim zimama.
Vjetrovi su dosta rijetki, a dominira vjetar sjevernog i sjeverozapadnog pravca, kojeg u narodu zovu Sjeverac.
Kanali koji sjedne i druge strane ograničavaju selo, ulijevaju se u Tinju, koja svoj stok samo par Kilometara od Krepšića završava u rijeci Savi.

Što se tiče biljnog pokrova, dominantna je šumska zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba.
Osim njih, tu su crna i bijela lipa, divlja trešnja, bagrem, lješnjak itd.
Posebno u nizinskim krajevima, kao što je ovo, poznati su jasen, brijest, vrba, joha, topola i breza.

Kao i u mnogim drugim mjestima Bos. Posavine Krepšić je porušen i opljačkan.
Srbi vjerujući da se Hrvati neće vratiti, naselili su selo srpskim izbjeglicama iz ostalih dijelova Bosne i Hercegovine.
Povratak je u početku uistinu bio težak, trebalo je imati strpljenja i dočekat da izbjeglice (srpske nacionalnosti koje su tu bile smještene) napuste naše selo, i tek onda je se moglo krenuti sa zahtjevima za donaciju ili svojim sredstvima krenuti u obnovu.
Da je taj proces malo brže išao vjerojatno bi u početku bilo puno bržeg povratka i sve bi se lakše odvijalo.

Iz godine u godinu povratkom mještana i njihovom ponovnom registracijom dolazi do velikih pomaka.
U selu je napravljenja kompletna rekonstrukcija električne mreže, urađena je ulična rasvjeta s kojom su pokriveni svi glavni putevi u selu i urađena je podzemna telefonska mreža sa centralom kapaciteta 513 brojeva i puštena u prosincu 2008 godine u funkciju.
2008 godine dolazi do završetka asvaltiranja preostalog dijela puta u selu, tako da svi putevi kroz selo bivaju asvaltirani.
Dobijeno je dosta donacija za obnovu a velik je broj i onih koji su svoja sredstva uložili ne želeći čekati i sami obnovili svoje porušene kuće.

Odrađena je i pješačka staza pored glavnog puta od trgovine Merkur prema groblju. Ponovno se gradi minirani crkveni toranj porušena crkva i kapela. Selo je dobilo noviji ljepši i urbaniji izgled.

Seljani su već u više navrata pokazali svoju vjeru u ponovni povratak i obstanak na ovim prostorima, jer izgubljeno je samo ono čega se čovjek odrekne.