Današnjim danom ušli smo u vrijeme došašća ili adventa, priprave za Božić. Pali se prva adventska svijeća simbol nade.
Prvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine, u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu. Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića, odlučio je napraviti veliki drveni vijenac i na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića.
Ovaj ritual djeci se veoma svidio, stoga je odlučeno da će se svake godine u isto vrijeme obnavljati. Trinaest godina kasnije vijenac su počeli ukrašavati grančicama zimzelenog drveća kako bi ga uljepšali, a kasnije je drvo od kojeg se vijenac radio u potpunosti zamijenilo zimzeleno granje. S vremenom se ovaj simpatični običaj proširio po cijeloj Njemačkoj da bi ga potom prihvatili i kršćani iz drugih europskih zemalja, a potom i u Americi i diljem svijeta gdje je prisutna kršćanska vjera.
Salezijanski svećenik Tomislav Lukač svojedobno je istaknuo zašto je važno da obitelji kroz vrijeme došašća zajedno pale svijeće na adventskom vijencu.
I paleći svijeće kao obitelj, mi želimo Isusu dopustiti da nam bude svjetlo, odnosno, da nam bude putokaz u našim obiteljskim odnosima, to jest, da se u ponašanju jedni prema drugima vodimo pitanjem:
A kako bi Isus postupio na mome mjestu?
Koliko bi više ljubavi bilo u našim obiteljima kada bismo se vodili tim pitanjem.
/Večernji.ba/ Foto – priredila Ružica Osmakčić
Krepsic Veni Vidi Krepšić