U Bosni pod Turcima (4.)

Odjeća

Kako su se Bosanci odijevali, o. Franz opisuje teko što je najčešće uspoređuje s njihovim habitima (redovničkim odijelom), no ja ću tu usporedbu preskočit da vas ne zamaram previše, a donijeti njegove doslovne opise naših predaka pod Turcima pod kraj devetnaestog stoljeća.

Evo njegova opisa naših sunarodnjaka iz tog vremena.

Bosanski je seljak odjeven u bijelo vuneno platno, muškarce u hlače a žene u suknje. Preko toga nose prsluk, ili kratku kapu do koljena. Njihovo je odijelo jako grubo, 10% grublje nego naše redovničko, kaže o. Franz (a oni su jedni od najstrožih redova u Katoličkoj crkvi!!!). No to nije ni čudo ima li se u vidu kako je izgledao tkalački stan tog vremena  u Bosni.

Ono što se u civiliziranom svijetu smatra strogošću, ovdje u Bosni je to delikatesa, tj. udobnost i slabost.

Spomenuta je odjeća gruba i od vune, ali. o Franz veli da mnogi nemaju ni toga, pa su čak i zimi odjeveni u tanku lanenu odjeću. Prsluk i plašt su im tako kratki da ne pokrivaju ni prsa, a kamo li trbuh. Lanena im košulja ne pokriva ni vrat ni prsa. Sliči halji robova bez ovratnika i razrezana je do trbuha. Tako razgolićeni, Bosanci hodaju i  zimi i ljeti.

Obuća

Glede obuće, Bosanci su još siromašniji. Bosanac za čarape i ne zna. Umjesto čarapa oni pletu vunene gamaške koje su otvorene s jedne strane i dosežu listove. Često su tako uske da ne obuhvaćaju debljinu nogu, no vežu ih vezicama koje su nešto duže. Cipele i čizme Bosanac nikad ne nosi. Mogu si priuštiti samo opanke, tj. okrugli komad svinjske kože, na čijem je vanjskom rubu izbušeno mnogo rupa kroz koje se provuče tanki  komad kože kao remen, te zategne kao kod vrećice za duhan. U tu vrećicu koja pokriva samo taban i prste oni stavljaju nogu. Žene se obuvaju na isti način.

Naravno da je noga kod prvih koraka po mokrom tlu mokra do kože. Još i gore, takva je „cipela“  od svinjske kože nakon osam dana izderana i nepopravljiva. Nakon toga Bosanac hoda samo u čarapama ili obojcima a na kraju i bos. I tako s poderanom obućom ili bez nje, hoda kroz sve i svašta, po snijegu kao i po dubokom blatu, tako da je uvijek mokrih nogu. Štoviše, često se vidi da mu je sve na nogama smrznuto. Dok naši radnici hodaju, nastavlja opis o. Franz svojih nadničara, pri svakom koraku im voda prska  iz obuće, ili pak u nju ulazi. S mokrim nogama rade po cijeli dan a noću u njoj legnu uz peć da se osuši. Promatrajući, mogu samo uzdisati nad ovim narodom, konstatira o. Franz.

Idući put donosimo opis ljetne odjeće i gdje Bosanac drži lulu i čakiju.

p. Mato, Sarajvo-Krevšić

Comments

comments