Krepsic Veni Vidi Krepšić
Baš kao u pjesmi, tržnica Arizona rođena je u blatu. Na livadi koja je bila ničija zemlja i dijelila do jučer zaraćene strane rodila se ideja otvaranja tržnice koja je, u osjetljivim poratnim danima, trebala povezati ljude iz tri nekad zavađena naroda. Zamisao pripada tadašnjim mirovnim snagama UN-a, a odabrali su nekadašnju ratnu zonu, uz cestu koja povezuje Orašje i Tuzlu.
Uslijedila je urbanizacija prostora, izgradnja novih poslovnih prostora, rješavanje infrastrukture, a prije svega pronalazak investitora koji će sve to izgraditi. Raspisan je javni natječaj na kojem je jedna bh. tvrtka u kooperaciji s talijanskim partnerom napravila reprezentativne objekte – više od 450 poslovnih prostora na 280.000 četvornih metara sa svim pripadajućim sadržajima. Posao je završen 2004. godine i bio je vrijedan desetke milijuna eura.
„Prije uređenja bilo je prijavljeno svega 60 radnika, a prosječni porez godišnje je iznosio 70.000 maraka. Nakon izgradnje objekata prijavljeno je 4.500 radnika, za koje se plaćalo penzijsko i invalidsko osiguranje, te smo ostvarivali godišnji porez od prosječno 18 miliona maraka. To je najbolji pokazatelj opravdanosti uređenja tržnice“, navodi Dedeić.
I onda je došla svjetska ekonomska kriza koja se odrazila i na kupovnu moć stanovništva, a time i na prodaju na Arizoni.
U svojim optimističnim tvrdnjama i dalje se nada kupcima iz BiH, ali i onima iz Hrvatske i Srbije, pa i iz Slovenije i Crne Gore. Zanimljivo je da su slovenski kupci vrlo česti gosti na Arizoni, jer tamošnje turističke agencije organiziraju shoping ture upravo na sjever Bosne. Dodatna im je olakšica, uz niske cijene, i činjenica da im mjenjačnice nisu potrebne, jer se trguje su svim valutama – markama, eurima, kunama, dinarima.
Svjestan je i velikog broja praznih prostora, što je posljedica činjenice da su pojedini vlasnici objekata jednostavno pokleknuli pred krizom. Za druge kaže da su kupili prostor, računajući da će ga moći dobro unovčiti iznajmljivanjem, ali im se računica „pokvarila“. „Iako se sve to smanjilo za nekih 500 firmica, a nekad ih je bilo najmanje 3.000 pojedinačnih, opstanak tržnice nije upitan“, tvrdi Santovac.
„Kriza se osjeti, nije da se ne osjeti, i to se ovdje vidi. Ali kad taj jedan mjesec kao ovaj početkom godine i promašite, pa ne bude baš dobro, nije to tako strašno. U ovako teškim vremenima, nesređenom sustavu i državi, kad se zaradi plaća ili dvije, a netko zaradi i puno više jer sve ovisi što radi – dobro je“, ukazuje Vitomir Mendeš, stanovnik obližnjeg sela Dubrave
I na kraju, u tom traženju interesa zanimljivo je da se nikad, u skoro dva desetljeća postojanja tržnice Arizone, nije dogodio ni najmanji incident na nacionalnoj osnovi. Potvrdit će to svi.
„Na tom prostoru rade ljudi svih vjera i nacija, boja i rasa, i nikada se nije desio nikakav incident što znači da su tamo ljudi vezani za posao, a ne za politiku. Oni se vrlo dobro slažu, posuđuju novac jedni drugima, ali nikad niko nikoga za ništa nije optužio, niti je bilo ijedne svađe. Definitivno je postignut puni smisao postojanja Arizone“, zaključuje Ismet Dedeić.
Iako je prvih mjeseci u godini prazna i bez kupaca, tržnica Arizona živi svoj život i pruža egzistenciju mnogima.
/radio slob.evropa- Al Jazeera Bal./
