Naslovna / Nekategorizirano / U Bosni pod Turcima – (9.)

U Bosni pod Turcima – (9.)

Bosanska „palača i jogi“

 

OgnjisteeeBosanska kuća nema prozora, nego tek rupa koja služi kao prozor, ali na njem nije staklo nego papir. Konstrukcija kuća je takva da kroz spojeve dasaka lako mogu proći čak i ptice, no te rupe između dasaka služe ujedno i kao dimnjaci jer ih Bosanci nisu gradili. Ali i ovakve jadne i siromašne, su zapravo kolibe bogatijih, tj. kmetova koji već duže vrijeme žive na jednom (najamničkom) posjedu. Kmet početnik ne gradi tako „raskošno“. On naime u zemlju, u krug, zabije stupiće a potom ih ispreplete tankim savitljivim hrastovim granama. Krov je od slame ili kukuruzovine. Takva „vila“ traje do druge generacije, dakako s popravcima. Tek druga generacija se odlučuje na „palaču“, tj. na kolibu od drveta. Doduše – tek poneka koliba, od onih koju se napravljene od grana, se zamaže blatom.

A sad kratko o „krevetu“! Bosanac liježe na goli pod pokraj vatre ili se posluži jednom dugačkom šindrom na koju se ispruži kao prevrnuta vreća brašna s rukom ispod glave. Kad Bosanac legne na trbuh i s obje ruke ispod glave, da mi prostite, sliči psu što često glavu stavlja na prednje šape.

Tako leži cijela obitelj oko vatre. Najbliže vatri su djeca a potom odrasli. Djeca spavaju u košulji i to im je jedina odjeća i zimi, a odrasli spavaju potpuno odjeveni te često i s mokrim nogama, odnosno obućom koja se tako na nogama suši preko noći. Djeca pak do svoje desete, petnaeste godine uopće ne nose obuću, nego hodaju bosi. Inače je zanimljivo da manja djeca su imala na sebi i manje odjeće, tako da dijete u kolijevci nema uopće nikakve odjeće a ono malo veće, koje može sjediti, dobije samo košulju. Njihova košulja je duga do ispod bokova i kako rastu dobivaju sve dužu košuljicu. Djeca školskog uzrasta imaju košuljice duge do koljena a djevojke za udaju, imaju košulje do gležnja.

Zato su bosanska djeca jako čvrsta i otporna na velike hladnoće i vremenske nepogode. Oni pak koji nisu izdržali svu tu hladnoću i tešku probu, nisu bili predodređeni za stanovnike Bosne. O. Franz kaže da je šteta što tako prekaljene Bosance nisu Turci uzimali za vojnike ili Prusi u svoje postrojbe, jer su od malena navikli i na kampiranje i na logorovanje. Štoviše, pisac ove knjige veli da ih čak manje boluje od reumatizma i raznih upala nego u razvijenom svijetu po velikim gradovima.

No, zbog otpornosti koju Bosanac stekne zahvaljujući svom hladnom noćnom ležaju i otkrivenosti, budući da spava pored vatre, u dubokom snu viša puta biva opečen, poglavito noge. Zbog opeklina čak znaju ostati i bez dijela noge, ali ne samo zbog opeklina nego i zbog promrzlosti, što se često događa u opijenom stanju. To je tako tragično, da se u Bosni zbog iznenadne hladnoće i dubokog snijega u svakoj kući u selu pronađe po jedno smrznuto tijelo. To je naime zato što Bosanac nikad unaprijed ne priprema drva za zimu, štoviše, kao da daju prednost baš mokrim drvima jer ona sporije gore i daju laganu vatru. Zato oni svaki dan idu u šumu i donose zeleno ili svježe drvo.

Eto, za sada dosta o ovim bosanskim „divotama“. U idućem broju o običajima kojima se Bosanac čudi (kod Trapista).

 p.Mato, Krevšić-Sarajevo

Comments

comments

Pročitajte još

Pas koji je prisvojio lane- prava filmska priča – Video

Da je pas čovjekov najbolji prijatelj, odavno znamo. No kad pas posvoji lane, onda je …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *