Naslovna / Nekategorizirano / TEMPERAMENTI I DUHOVNOST (2.)

TEMPERAMENTI I DUHOVNOST (2.)

1.Kolerik, 2. Melankolik, Sangvinik, Flegmatik

Antički su filozofi razlikovali četiri osnovna temperamenta – kolerik, melankolik, sangvinik, flegmatik – a ta su se četiri temperamenta stoljećima koristila za razumijevanje ljudske naravi

2. MELANKOLIK

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! (Mt 5,6)

Melankolik je, više negoli bilo koji drugi temperament, sklon cijeniti ideal – bilo da je to istina, ljepota ili pravednost. On može biti obziran, pobožan, suosjećajan, sklon samoći i razmišljanju. Kaže se da melankolik toliko čezne za nebom da ga ništa na zemlji ne može zadovoljiti. Budući da je osjetljiv i idealističan, duboko ga brinu nepravde i opačine. Njegov ga idealizam, spojen sa suosjećanjem za čovječanstvo i osjećajem za pravdu, može odvesti u neki humanitarni poziv. Veliki pisci, pjesnici, umjetnici i skladatelji bili su ovoga temperamenta.

Mnogi su melankolici postali velikim svecima: utemeljiteljima redovničkih redova, reformatorima, velikim misticima i teolozima. Melankolik je principijelan, dosljedan, vjeran i ustrajan. Uredan je, marljiv i pazi na detalje. Razumije i cijeni misterij i dubinu života.

Ali taj isti idealizam može biti i uzročnik kritizerskoga i osuđivačkoga stava melankoličnih osoba prema drugim ljudima, prema onima koji ne “zadovoljavaju”. Taj je idealizam prikladan za vještine vodstva, ali je katkada uzročnik nepraktičnosti i nepokornosti melankolika, njihove nesposobnosti da budu timski igrači. Oni su skeptični u odnosu na sve što se čini pojednostavljenom etiketom ili kategorijom, kao što su četiri temperamenta.

Značajka melankolična temperamenta jest slaba ili mlaka početna reakcija na podražaj; intenzitet se reakcije vremenom povećava i reakcija obično traje vrlo dugo. Zbog spora reagiranja i sklonosti k introvertiranosti melankolici uglavnom odlučuju na temelju ideala. Oni čeznu za savršenstvom, a tek malen broj ljudi može zadovoljiti njihova očekivanja i njihove snove. Stoga nije nikakvo čudo što stalno čitaju!

Melankolici grade odnose vrlo polagano; oni su zapravo posve zadovoljni kada ih se ostavi na miru. Ne započinju odnose i može im biti potrebno puno vremena za stjecanje povjerenja u nekoga, ali kada jednom izgrade neki odnos, vjerni su i vrlo iskreni. No ako ih tko uvrijedi ili ako doznaju da ih je tko izdao, mogu biti neumoljivi u nepraštanju.

Melankolikova misaona narav, u spoju s njegovim ciljem da dostigne savršenstvo, navodit će ga da zapaža sve poteškoće novoga pothvata ili predloženoga projekta, da brine o svim mogućim negativnim ishodima te da ukazuje na pogrješke i nepravde. Učinak može paralizirati melankolika. Kada je Hamlet izgovorio svoj čuveni monolog “Biti ili ne biti”, on je tada izražavao temeljnu melankoličnu dispoziciju. Hamlet nije bio u stanju djelovati zbog svoje intenzivne introspekcije i njezina kočećega učinka.

Melankolik čezne za savršenstvom pa, budući da ga ne može postići, može početi gubiti samopouzdanje i klonuti duhom. On vidi probleme tamo gdje drugi temperamenti (kao što je kolerik) vide izazove i dobre prilike za sebe. Međutim, premda melankolike mogu zbuniti i blokirati vrlo trivijalne stvari, zanimljivo je da su oni često sposobni svladavati vrlo velike krize, i to dostojanstveno i samouvjereno.

Zašto se melankolici muče s malim stvarima, ali ne i s onim velikim? Nismo sigurni što bi bio odgovor na ovu zagonetku vrlo složena melankoličnoga temperamenta. Jedna teorija kaže da melankolik ž ivi svoj svakodnevni život očekujući da bi se u svakome trenutku moglo dogoditi nešto loše.

Jedna melankolična osoba koju poznajemo uvijek ima spreman popis žalbi: djeca se loše ponašaju, tržište rada izgleda sumorno, rodbina stalno ratuje među sobom. Ali kada je ozbiljna bolest zaprijetila njegovoj obitelji, taj je melankolik bio pod tim pritiskom smiren i oslanjao se na duhovnu snagu. No da nije imao takav temelj, taj je melankolik vrlo lako mogao pasti u duboku depresiju.

Zbog sklonosti da razmatraju i odmjeravaju svaki razlog za i protiv nečega, melankolici se mogu doimati kolebljivima i neodlučnima. Oni će možda trošiti previše vremena na planiranje i pripremanje, a premalo vremena na provođenje svojih planova u djelo. Njima je katkada vrlo teško uključiti druge ljude u projekt zato što ne znaju prenijeti entuzijazam za njega, a ne zato što sami nemaju u sebi dovoljno entuzijazma. Iz nekoga razloga melankolik je sklon biti manje fizički snažan od drugih temperamenata. Dok se čini da kolerik vrvi snažnim entuzijazmom, melankolik je obično mirniji, slabiji te skloniji manjim boljkama koje mu slabe volju.

Melankolici, zbog sklonosti k pesimizmu, mogu biti pretjerano zaokupljeni sobom. Za njih bi bilo dobro da se jako potrude da postignu samopouzdanje te da se počnu uzdati u Boga. Moraju nastojati biti pažljivi i velikodušni prema drugim ljudima u potrebi (što bi bila borba protiv njihove sklonosti samosažalijevanju). Samosažaljenje je zamka koja melankolika može zadržavati u kratkovidnu, neproduktivnu načinu života. Nastavnici i roditelji mogu pomoći svojim učenicima, odnosno djeci tako što će ih poticati na redovito vježbanje i dobru ishranu te na učenje načina na koji se razvijaju povjerenje, optimizam i entuzijazam.

Prvi je korak katkada najtež i. Zbog jasne svijesti o svemu što bi moglo poći krivo, melankolik će na početku novoga projekta ili na početku nove faze u životu često pokazivati izrazitu neodlučnost. Melankoliku je potrebna pomoć u obavljanju toga najtežeg dijela posla: možda pomoć uviđavna učitelja ili nastavnika, roditelja ili duhovnoga vođe, koji mu mogu pomoći tako što će u njega ulijevati samopouzdanje koje mu nedostaje i tako što će ga nadahnjivati optimizmom.

Kako otac Hock kaže, melankolik ima “jaku volju spojenu s talentom i snagom”, ali može biti pretjerano oprezan, čak do te mjere da ne će imati “nimalo hrabrosti”. Stoga je savjet koji slijedi postao poslovičan: “Baci melankolika u vodu i on će naučiti plivati.”9

Na poslu će netko čiji je primarni temperament melankoličan biti velika prednost u svakomu radu koji bude zahtijevao preciznost, podrobnost, dosljednost, organiziranje i produbljenu analizu. Poznajemo nekoliko melankolika koji su urednici, pisci, edukatori i financijski analitičari. Neki su čak nadzornici sposobni nanjušiti korporacijske malverzacije. Samo nemojte tražiti od njih da obavljaju prodaju putem telefona! Isto tako, nemojte očekivati od njih da budu najosjetljiviji rukovoditelji u upravljanju ljudima: melankolici su skloni previđati neophodne vidove postupanja s ljudima, kao što su odnosi među ljudima, izgradnja tima ili podizanje motivacije.

Melankolik se u duhovnomu životu treba usredotočiti na osobnu bliskost s Kristom zato što njegovu narav privlače najviši ideali i zato što se ne će smiriti sve dok se, kako je to sveti Augustin rekao, ne smiri u Gospodinu. Nadalje, melankolik će samo pomoću prisna odnosa s Kristom moći naučiti smanjivati svoja pretjerano kritička očekivanja od drugih ljudi – takvo povjerenje valja polagati samo u Boga – i svladati naravnu sklonost k žalosti.

Snažan nutarnji život pomoći će melankoliku da dosegne bliskost s Bogom, nadnaravnu radost i mir. Dobar duhovni vođa može uvelike pomoći melankoliku tako što će mu pomagati da postavlja razborite ciljeve, podsjećati ga da se brine o zdravlju i o svojim ljudskim potrebama te da donosi konačne duhovne odluke.

proslijedio – p. Mato Anic

Comments

comments

Pročitajte još

NEMA VIŠE

Istrošena kuća stara niko u njoj sad ne živi nad imanjem oca moga nadvio se …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *