Crkva Svetog Franje Asiškog u Zoviku stara je crkva u ovom mjestu. Mještanima veoma bitna a čini se i ljudima širom naše zemlje obzirom da je uvrštena na listu kulturne baštine koja je pod zaštitom države.
Početak gradnje ove crkve, prema saznanjima sveštenstva i mještana, datira iz 1894. godine. Služila je vjernicima ove župe i ovog kraja sve do početka ’90-tih godina.
“Prije je crkva bila na terenu udaljenom oko 300 metara zračne linije a onda je premještena na sadašnji teren gdje je bilo i staro župno groblje. Uz crkvu je sagrađen i župni dvor ili kućar koji je također bio građen u isto vrijeme kao i crkva”, kazao je fra Marko Stjepanović, župnik Župe Zovik.
Inicijativa da se crkva i zvanično prepozna kao dio baštite pod zaštitom krenula je od prijašnjih župnika, te se u saradnji sa zajednicom za zaštitu spomenika kulture BiH predložilo da se upravo stara crkva u Zoviku stavi pod zaštitu.
“Kućar koji je već bio stavljen pod zaštitu spomenika kulture Brčko distrikta zajedno sa crkvom sada je ušao pod zaštitu spomenika kulture BiH”, kazao je Stjepanović.
Vrijeme izgradnje je veoma bitno za ovu crkvu. Ona je kao župna crkva najstarija u ovom dijelu bosanske Posavine. Zanimlji su sami portali ili ulazi u crkvu a i prozori, te rozeta s prednje strane crkve.
“Sama gradnja je pokazatelj vremena u kojem je građena. To je ono vrijeme dolaska austrougarske i stila u kojem se kreću graditi crkve”, kazao je Stjepanović.
Zbog svega navedenog crkva ima veliku istorijsku vrijednost ali za mještane je duhovna kažu ipak veća.
“Crkva je kroz čitavo stoljeće služila ovome narodu i to je građevina u kojoj se čovjek osjećao blizu Bogu. To je i spomenik vjeri ovoga naroda, ovog kraja i ove Župe”, kazao je Stjepanović.
Kada je u pitanju zaštita ove crkve i njena eventualna restauracija, ništa se ne može učiniti bez institucija Brčko distrikta i same države. Tek kada Kancelarija za zaštitu spomenika kulture BiH i zvanično pošalje papire da je crkva stavljena pod zaštitu moći će se poduzimati i određeni koraci.
“U prvom redu potrebno je izmijeniti strop i krov na crkvi kako ne bi došlo do urušavanja i daljnjeg propadanja. Poslije toga slijedi opkopavanje samih temelja kako bi se izolirala vlaga koja i sada razara kamen i sam materijal koji je poveznica tog kamena”, kazao je Stjepanović.
Dosta je posla, kaže fra Marko, ali se nada da crkva koja “ljubi novu crkvu” može biti poticaj svima koji žive ovdje ili su i trbuhom za krugom otišli negdje u svijet ali još uvijek u srcu nose zavičaj.
brcko.tv