Porodica Ismaili iz Tetova, grada na sjeverozapadu Makedonije, u svojoj vikendici u podnožju Šar planine drži nesvakidašnje kućne ljubimce – vukove. Iako se smatraju krvoločnima, Alek, Lupo i Luna su razigrani i pitomi i veoma poslušno slušaju naredbe svog gazde Fadila.
Vukovi po prirodi izbjegavaju bilo kakav kontakt s ljudima, a često se smatraju i neprijateljem ljudi jer u planinskim područijima ubijaju stoku. Međutim, vukovi porodice Ismaili razlikuju se od planinskih – oni su prijateljski nastrojeni, a dešavalo se da su nailazili na stado ovaca koje nikada nisu napali.
Nedaleko od Tetova, nalazi se selo Lešok, a na periferiji tog mjesta, na prostranoj livadi je Fadilova vikendica. Fadil i njegova porodica na imanju ograđenom debelom žicom brinu o svojim ljubimcima otkad su bili mladunčad. S njima borave i u kući, a često podijele i hranu.
“Sve je ovo u suprotnosti sa stvarnošću čovjeka koji tvrdi da je vuk zao. Uvjeren sam da je čovjek gori od vuka. Ovi vukovi mi nisu učinili ništa nažao, ali ljudi jesu. Bojimo se vučjih zuba, ali ne i naoružanih ljudi”, rekao je Ismaili i dodao da ukoliko vukovima pokloniš ljubav, oni će ti vratiti još više.
Prije nego ih je kupio, Ismaili je proučavao i pratio obuke o treningu životinja. Kaže da njegovi vukovi komuniciraju znakovima i pokretima i da je čovjek taj koji treba da pokuša da razumije njihov jezik, a ne suprotno.
“Kako se dijete s ljubavlju odgaja, tako i vuk pružanjem ljubavi postaje pravi prijatelj. Međutim, mi ljudi, kao inteligentnija bića, želimo da nas oni razumeju ali ne, lakše je da mi njih razumijemo i da djelujemo prema njihovim zahtjevima”, objašnjava Ismaili.
Mnogi stručnjaci tvrde da se vukovi u čoporu ponašaju slično kao porodica. Lupo, Luna i Alek poštuju hijerarhiju, čiji dio je i porodica Ismaili. Po toj hijerarhiji, glavnu riječ ima Fadil, a najdominantniji vuk je Alek, koji Fadilovoj supruzi i njihovoj djeci ponašanjem često daje do znanja da je snažniji, što sa svojim vlasnikom nikada ne radi. Zatim na red dolaze mlađi Luna i Lupo.
Porodica Ismaili svoje vukove često izvodi u šetnju po seoskim poljima. Mještani se ne bune, vukovi na poznate osobe ne reaguju, ali kada neko nepoznat prođe kraj njihove livade počnu da zavijaju sve dok im Fadil ne da znak da prestanu.
Alek, Lupo i Luna hrane se tri puta dnevno, ali ne živim mesom, već kostima, a služi im se kuvana i rijetko gotovo pripremljena hrana. Zahtijevaju posebnu njegu i hranu koja uključuje i vitamine koji im se daju u zavisnosti od vremenskih prilika, kako ne bi oboljeli od neke bolesti.
(Anadolija/buka)