Krepsic Veni Vidi Krepšić
Starac je imao sina i konja. Radili su na farmi. Taj jedini konj im je bio sve što su imali. Jednog dana konj im je pobjegao.
– Strašno! – suosjećali su susjedi – Kakva nesreća!
– Sreća? Nesreća? Ah, tko bi znao… – odgovarao bi starac.
Idući tjedan konj se vratio s planine, a s njim je došlo još krdo divljih konja. Među njima sedam kobila.
– Kakva sreća! – uzviknuli su susjedi.
– Sreća? Nesreća? Ah, tko to zna? – odgovarao je starac.
Sljedećeg dana sin je, pokušavajući pripitomiti jednog mladog divljeg pastuha pao s njeg i slomio nogu.
– Kakva nesreća! – rekli su susjedi.
– Sreća? Nesreća? Ah, tko to zna? – upitao je starac.
Ubrzo je zaratilo! Krvavi rat je zabiktio. Došla je naredba s vrha i vojska je odvela sve zdrave mladiće. Starčev sin nije im bio od koristi, pa su ga poštedjeli.
– Sreća? Nesreća? Ah tko to zna …
