Strahom da ćemo mi ili naši najmiliji oboljeti, možda završiti na respiratoru, a možda i umrijeti, strahom da će ova kriza iz temelja promijeniti naš život i da se on dugo više neće moći vratiti u normalu. Sve su to vrlo opravdani strahovi i zato je opravdano da čeznemo za informacijama koje bi nas mogle umiriti – ili barem nam objasniti što se oko nas događa. Mediji kojim se služimo puni su ovakvih i sličnih tekstova. Cijeli svijet je na neki način stao. Jedni kažu da si laž drugi da si plan treći da je kazna prirode.
Corona ili “Kovida 19” su subjekti kojima počinju i završavaju sve dnevne vijesti koje se ponavljaju neprekidno iz sata u sat. Neki idu još dalje navode opet kad prođe ova epidemija da će se vrijeme onda računati ono prije i ono poslije Corone. Ja bih to zaključio rečenicom sa vrha: „Ko priživi pričat će“
Mještani sela odgovorni i disciplinirani
Poštujući pravila o ograničenom kretanju mještani sela Krepšića nadasve su disciplinirani. Bave se poslovima u svojim vrtovima i ne izlaze bez jake potrebe iz svojih dvorišta. Svako se bavi samim sobom prate se vijesti i upustva. U telefonskim razgovorima žale se da im najviše nedostaje nedjeljna Misa i molitve u crkvi.
Uskrs je već na pragu i morat će se pomiriti da ove godine za blagdan koji nas je uveliko okupljao, selo će ostati pusto. Ipak život u selu teče svojim tokom. Radovi u njivama ne izostaju jer treba iskoriti lijepo vrijeme i posijati i pripremiti za sjetvu planirano.
Pod nadzorom Jure Blaževića predsjednika MZ Krepšić 2 odrađen je i asvaltiran jedan dio Jozića i jedan Krnjića sokaka, također odrađeno je nasipanja jednog dijela puta prema njivama drugim riječima kako navodi Ilija Jozić koliko je bilo sredstava toliko je i uradito. I oko lovačke kuće vidljivo uvjek se nešto radi. Nadamo se boljim vremenima i da nas naši u selu što je najbitnije opet dočekaju zdravi .