Krepsic Veni Vidi Krepšić
Morate se paziti, Korona je ušla u selo, bile su njegove prve riječi tek što smo se po ulasku u selo prošle subote sreli. Tu je već duže vrijeme tu pošast je prebolio te još koji dan boravka među mještanima našeg sela želi im uistinu biti od pomoći koliko je moguće prenosi mi u kratkom razgovoru Stjepan Perikić. Zamolio sam ga za par riječi vezano uz cijelu situaciju jer tu je već duže vremena a i pisanju je vičan. Brojni posjetioci našeg portala rado proanaliziraju njegove dojmove nebitno o kojoj se temi radi pogotovu kada se tekstom obrađuje selo iz kojeg potječemo.
Na putu od Zagreba prema Rovinju danas primijećujem putem pametnog telefona da je dopis stigao, hvala ti Pepo, Stjepane, Pepura za trud u ime svih, tekst u nastavku objavljujem u cjelini;
Kombinacija selo i covid
Poznavajući stanje u mom selu to je opasna kombinacija gdje ćemo, mi seljani povuć mačka za rep. Starosna dob ide na ruku virusu a on, ako ne uspije neposredno a ono posredno preko repova bolesti i starosti ugasi ostatak sudačke nadoknade koju stari štedljivo krckaju čekajući pisak. Mi, mlađi, uz Božiju pomoć i sopstvenu snagu uspijevamo se otrest belaja a da ne ostavlja nepoželjne posljedice na daljnji život. I samo uz Božiju pomoć moći će se stat zmiji zavrat. Božija pomoć ne dolazi zrakom jer virus covida nije komarac nego kroz dar razuma i znanja skupine virologa, znanstvenika i stručnjaka da ostvare sredstvo učinkovito protiv zla. To je zasad cjepivo 4-5 ponuđača a jel ima šta učinkovitije od Pfizera, Moderne, Astrazenece a na bazi češnjaka, rakiješljuvealprave, slanine sapunjare… zasad nije poznato nigdje, sve manje i na Balkanu. Toga i najtvrdokorniji tumači nečijih nekakvih nepoznatih planova postaju svjesni i samo tako ćemo isplivat na one vrijednosti prije covida. Jer, kako reče Houra,
“Ne vesele mene bez vas
Utakmice nedjeljom”
Pa da raspalimo opet negdje žrtvu paljenicu a može i kotlovina.
Parok Mato se kroz lik Dekana Damira, koji trenutačno predvodi Misna slavlja u selu, oglasio o boljitku u oporavku od covida i zahvaljuje župljanima na molitvi. Misna slavlja su najavljena do nedjelje, o daljnjim planovima će otom-potom što mi daje za pravo da slutim da bi lokalni dušebrižnik Mato uskoro, uz Božiji plan, mogo preuzet vođenje Mise od, inače, krasnog svećenika Damira. Orilo se u crkvi danas, pod Velikom Misom. Damir je doveo prvi glas pjevačkog zbora Crkve Presvetog Srca Isusova u Brčkom, Žutulju anđeoskog glasa koji ova nimalo nije štedila iz zadnje klupe sa ženske strane. Raspjevala se toliko da su se ljudi pod Misom, kao, krišom okretali. A nas dvoje, raspjevani slavuji, jer je svojim divnim glasom i iz mene potegla arije Boga pitaj kako zvučne i kome umilne, smo radoznale poglede vatali u ofside zamku.
Bajram je, ljudi u gradu šeću siti i napiti, kurče se s djecom. Pijem putničku kavu, lovim poneku česticu vitamina D na slabunjavom suncu zadovoljan i tim jer je najavljena kiša pužara evtenjača, gustiram vrijeme do 5 pa Ružici i Agi u Gorice na ručak. Na grah. Sa mladim ribanim kupusom za salatu. Zlatna kuhača u zlatnim rukama. Ako te pozove za sofru, nemoj se zjbt pa odbit.
Toliko od mene. A sad vi. Ja odo svojoj obitelji jer duševan kakav sam Bogom dan za šta sam i Bogu samom bio kreativni izazov, patim od obostranog domotužja; obitelj vani-dom ovdje. Jednostavno, poželio sam djece i dječinje matere i .
