Krepsic Veni Vidi Krepšić
Jedan duhovni pisac iz drugog stoljeća kaže: „Milostinja je izvanredna pokora za grijeh, post je vredniji od molitve, a milostinja je vrednija od jednoga i drugoga. Ljubav porkiva mnoštvo grijeha, a molitva koja proizlazi iz dobre savjesti oslobađa od smrti. Blago svakome koji se nađe u svemu tome bogat: zahvaljujući milostinji grijeh manje teži“.
O našim muškarcima (Krepšić i okolica) i njihovom Zimsko-adventskom projektu!
Ne znam je li vam poznato da vaši muževi (braća, sinovi) već treću godinu zaredom početkom zime skupljaju novac za grijanje za jedan zatvoreni (kontemplativni) samostan časnih sestara u BiH. To su sestre koje nemaju nikakvih sigurnih primanja, uvijek su zatvorene u svom samostanu, zive u većinski muslimanskom gradu i sa malobrojnim 
katolicima u svojoj blizini. Većina njih u tom samostanu je iz Hrvatske, a svakodnevno mole za nas i naše obitelji. Ne mogu nigdje ništa zaradit, a sav prihod im je od prodaje njihovih rukotvorina i darova dobročinitelja. No, obzirom da su skrivene i izolirane (prije svega zbog rata i iseljavanja katolika iz tog dijela grada), jedva ih tko obilazi i malobrojni su oni koji ih pomažu. Tim više je hvale vrijedan projekt naših muškaraca koji se samoinicijativno organiziraju i u samo par dana skupe lijepu svotu novaca za njihovo grijanje. Ove su godine već skupili 1900 Eura i 750 km. Siguran sam da je to jedinstven projekt u cijeloj BiH. Nećemo s ovim ići (šire) u medije, ali neka znate i budite ponosne na svoje muževe i sinove.
Evo i pismo zahvale sestara koje su naši momci pomogli
Poštovani i dragi naši mještani Krepšića!
Poštovani i dragi naši Posavci!
I ove godine prije početka zime, posredstvom p. Mate Anića, primile smo Vaš velikodušni novčani dar kao pomoć za troškove našeg grijanja.
U ime svih sestara od srca Vam zahvaljujemo za Vašu veliku bratsku brigu i dobrotu kojom nas pratite i pomažete u našoj svakodnevici života. Zaista, nismo same! Božja dobrota brine se za nas i po Vašim rukama! Hvala od srca!
Naše molitve za Vas i Vaše drage obitelji bit će trajno s Vama, a osobito u svetim Misama koje se služe za naše dobročinitelje, u našoj samostanskoj crkvi!
Uz srdačan pozdrav Vaše zahvalne sestre karmelićanke iz Karmela u Sarajevu, osobito
s .M. Jelena Lipić, OCD poglavarica
Našim ženama i njihovom Korizmeno-proljetnom projektu!
No, da ne biste bile ljubomorne (onom svetom ljuborom), Providnost i Vama nudipriliku da činite dobro djelo. Mislim na časne setre sv. Majke Terezije (DružbeMisionarke ljubavi sv. Majke Terezije iz Kalkute) koje svoju kućicu imaju i u BiH uBanja Luci. Njihova karizma i poslanje je da pomažu najsiromašnije međusiromasima, živeći jednako kao i njihovi siromasi. Ostavile su sve, došle iz različitihkrajeva svijeta da bi živjele siromašno i za siromahe. Katolici u Banja Luci ih(uglavnom) nemaju od čega pomagati, a oni drugi nisu posebno zainteresirani. One suprisutne u svim dijelovima svijeta, gdje imaju oko 700 kuća i čak 5000 sestara izgotovo svih zemalja svijeta.
Ali da ja ne prepričavam što i kako one rade, prenijet ću vam ono što je jedna od njihrekla za portal centralna.ba.:
Unatoč oskudici, „.. sestre ne gube nadu u pomoć siromasima, te svakodnevnouključuju i njih u proces pomoći i pripreme obroka i aktivnosti. Svaki dan ove sestre
dijele obroke za 70 korisnika, ali i obilaze ljude. Nekada im, kako navodi S. Marija-Anđela, čiste čak i stanove, pomažu bolesnima. A sve sa istim ciljem. Da im dokažu da
nisu sami.“Nastojimo reći svijetu da nas Bog nije ostavio. Da se brine za nas. Da nas voli i dauvijek ima pomoć u nevolji i da znaju da nisu sami. Da mogu naći nekoga ko će ih
saslušati i ko će podijeliti s njima njihovu bol.”Kroz sve ove godine služenja, nastojala je pomoći ljudima i kroz razgovor, lijepu riječ,
ali je danas svjesna da su i oni njoj pomogli.“Svi ti ljudi kojima ja pokušavam pomoći, ustvari pomažu meni. Ja sam se višeobogatila, jer sam ušla u mnoge priče, životne situacije i osjećam da su oni meni više pomogli nego ja njima.”Nakon što im se ljudi obrate, one odlaze vidjeti njihovu situaciju, kako oni zapravožive. Tada procijene da li im mogu pomoći one ili neka druga ustanova, kao što je Crveni krst. Broj se uvijek mijenja, ali im, kako dodaje S. Marija-Anđela, nikada ništane fali.“Za sva naša dobročinstva ne primamo nikakva primanja, nego živimo od donacijakoje dobri ljudi daju. Nikad nije falilo. Uvijek se nađe još jedan tanjir juhe, još jedankruh.”O misijama u svijetu i ovoj u BiH, govori kako su ljudi suštinski svuda isti i imajujednake potrebe.
“Svi mi imamo potrebu da imamo svoje dostojanstvo kao osoba, kao ljudi, i svimanama treba poštivanje. Da jedni u drugima vidimo to dostojanstvo. Mislila sam da će
mi biti teže kada sam dolazila ovdje. Da sam navikla na neku drugu sredinu, ali kadasam došla ovdje, shvatila sam da je u suštini isto. Da su ljudi svugdje potrebni da
pomognu. Možda ne na isti način. U Africi je zaista više potrebna materijalna pomoć, jer ljudi nemaju najosnovnije. Ovdje je život malo bolji, ali ipak ima samoće. Neki
ljudi žive odbačeni. A moja je misija da prepoznam kako im mogu pomoći i da budemtu gdje jesam.”
Skromno dodaje kako nemaju velike planove i kako takve ni ne treba imati. Žive dan zadan i svakoga dana otkrivaju nove mogućnosti kako da drugima pomognu.
“Majka Terezija je uvijek govorila: ¨Planovi su za sutra, a čovjek je sad tu.¨Pokušavamo vidjeti potrebu u ovom trenutku. Ako nekome nešto treba sad, izlazimo
mu u susret. Trenutno prikupljamo odjeću za Bihać. Uvijek prihvatimo šta god ljudi donesu”, rekla je S. Marija-Anđela.Iako nekada čovjeka prevlada osjećaj da je nedovoljan i da njegova pomoć ne možedovoljno značiti, ona dodaje kako to ne treba biti izgovor da se ne uradi ništa.
“Ako ne mogu pomoći sto ljudi, mogu pomoći jednom. I bolje taj jedan, nego da kažemne mogu i to je to. U Bihaću je potrebno mnogo ljudi. Te dvije sestre ne mogu stići svugdje. Ali kad god odem u Bihać i vidim njih dvije kako im pomažu, ja vidim da je to jedna kap u oceanu, koja je jako važna. I to je Majka Terezija uvijek govorila, da je
njen rad upravo kao ta kap. Ali bez te kapi, ocean bi bio manji za jednu kap.” Svoj rad ne mjeri nekim rezultatom. Uvjerena je da je najveće priznanje i ogledalo
rada susret sa jednim čovjekom, kojem može pomoći. Tako dodaje da ne treba misliti o velikim projektima i obeshrabrivati se ako se ne mogu realizovati. Potrebno je sasvim
malo da se napravi mnogo. “Isus je rekao, bio sam gladan i dali ste mi da jedem. Bio sam žedan, dali ste mi da pijem. Bio sam stranac i primili ste me. I to je suština. Majka Terezija je uvijek govorila da ljubav počinje kod kuće, da ne mislimo na Afriku, Aziju, ako se kod kuće naši najbliži osjećaju odbačeno, ostavljeno. Najbolje je početi od te obitelji da se niko ne osjeti odbačenim. Da roditelji imaju vremena za djecu, da se razgovora, da bude
više odnosa među ljudima”, poručuje s. Marija-Anđela. Dodaje kako je sasvim dovoljno okrenuti se oko sebe i pomoći ljudima kojima u tomtrenutku pomoć treba. A upravo sada, to su migranti. O njima govori kako se ljudi ponašaju prema njima loše, jer ih gledaju kao kolektiv. Ne razumiju ih i gledaju ih kao potencijalnu opasnost, a sve to proizilazi iz neznanja i straha od nepoznatog. “S druge strane, kad se dođe i razgovara individualno s njima, vidi se da svaki od njih ima svoju priču. Da je svaki od njih brat nekoga, da ima svoju majku. Da dolazi iz neke situacije koja je nama strana. Možda kad bismo čuli sve to kroz šta on prolazi, ne bismo ni vjerovali. Uvijek ih gledam na taj način. Ne kao neku grupu. Ne kao kolektiv, nego kao pojedince kojima se može i treba prići ponaosob i vidjeti šta im treba”, zaključuje s. Marija-Anđela.
Za kraj navodi kako je u ovim trenucima svima teško. I svi se susrećemo sa problemima. Ali to nije razlog da ne pružimo ruku, damo osmijeh ili uputimo lijepu
riječ svakoga dana nekome. “Ništa veliko. Samo to da se vidi da smo jednaki i da svi pripadamo tom zajedništvu.
Da smo svi ljudi. Svi imamo svoje priče, svi imamo svoju prošlost. I svi gledamo ka nekoj boljoj budućnosti”, poručuje s. Marija-Anđela.
I baš prilikom samog razgovora, mogli smo se uvjeriti u to, dok se pripremao obrok za one koji pristižu, a kojima on znači. Nekome je to tanjir juhe, nekome topla jakna, ali
sasvim sigurno je da svako od nas ima nešto što nekome od njih treba. I da to može dati. U vremenu kada se gotovo ništa dobro ne daje.
Prijedlog!
Razgovarao sam sa sestrama u Banja Luci i spomenuo gore spomenutu ideju. Sestre su se tako obradovale i kažu da su jako potrebne (naše) pomoći. Ako Bog da jednom se
može organizirati bus i svi vi koji želite možemo posjetiti oba samostana i sami se uvjeriti kakvo dobro djelo činite. Akciju bi pokrenuli u korizmi i negdje pred Uskrs organizirali posjetu sestrama u Banja Luci i odnijeli ono što ste skupile (novac, odjeću, hranu, potrepštine za higijenu). U pripravi našeg jubileja bile su aktivno uključene nekoliko žena. Bile su odlične. Ja bih istima prepustio i ovu inicijativu. Na čelu te skupine vrijednih žena vidim Maru Lolinu. Dakle, jednom godišnje (za Božić) skupljaju muškarci a drugi put (za Uskrs) žene, tako da kućni budzet može podnijeti ovaj izdatak. Konačnu cifru ćemo javno objavit da vidimo tko je bio velikodušniji.
I sami znamo: učinjeno dobro, unosi radost u srce. Pogotovo kad činimo dobro onima koji su uistinu potrebni i kad to sami napravimo bez posrednika (raznih institucija).
Neka to bude vaše neposredno karitativno djelo.
Evo, kaj velite?
Molitva sv. Majke Terezije
Isuse, ti si najjači na svijetu, daj i meni snage da moje ruke i srce nastave tvoje djelo! Gospodine Isuse, koji si stvarao s ljubavlju, rođen si s ljubavlju, služio si s ljubavlju, djelovao si s ljubavlju, čašćen si s ljubavlju, trpio s ljubavlju, umro si s ljubavlju, uskrsnuo si s ljubavlju. Zahvaljujem ti na tolikoj tvojoj ljubavi za mene i za druge na svijetu i svaki dan te molim: nauči i mene ljubiti! Moj Isuse, pomozi mi širiti tvoj miomiris gdje god pođem. Izlij svoga Svetog Duha u moju dušu, i preplavi je svojom ljubavlju da zahvati moje biće: da tako moj život bude samo ižarivanje tvog miomirisa i tvoje ljubavi na sve koji me ugledaju, pa da svaka duša s kojom dođem u doticaj osjeti tvoju prisutnost u mojoj duši, i da svi koji me gledaju ne vide mene, nego tebe – Isuse. Ostani sa mnom, i počet ću sjati tvojom svjetlošću, svijetliti da budem svjetlo drugima. Svjetlo će, Isuse, dolaziti od tebe, ne od mene – ti ćeš, po meni, sjati drugima. Dopusti da ti upravim molitve sred svijeta koji ljubiš, ižarujući tvoje svjetlo na sve koji me okružuju. Daj da propovijedam tebe, ne riječima, nego primjerom, snagom koja privlači, dobrohotnim utjecajem djela, puninom ljubavi kojom je moje srce ispunjeno prema tebi.
Amen.
13.11.2022. Svjetski dan siromaha
P Mato Anić
