“Stjecanje novca i uživanje u njemu smatraj kratkotrajnom maštarijom. Jer, kakva je korist stjecati ono što se ne može ponijeti u duhu? Nije li bolje sticati ono što možemo ponijeti sa sobom: pravednost, mudrost, hrabrost, prosuđivanje, ljubav i vjeru?”
U blagom okruženju, kako pri molitvi tako i pri ručku, sjetili su se vjernici župe Gorice i njihovi gosti zaštitnika ove župe i njegovih već pomalo zaboravljenih djela. Živim primjerom se Sveti Anto predstavio kao gorljivi pristaša duhovnog u zamjenu za materijalno, na šta podsjeća i gorenavedeni citat a što je i naš župnik, vlč. Pavo, kome je, među njih 11, pripala čast i obaveza predvodnika misnog slavlja, podcrto u par navrata u prikladnoj propovijedi.
Stavivši sve materijalno i raspoloživo na tezgu, prodao, podijelio siromasima, sestru povjerio redovnicama na skrb a sebe šutnuo u duboku pustinju i osamu. Ili, što bi naši rekli -raskućio. Da bi se oslobodio napada sumnje, labilnosti i kajanja za učinjeno dao je da ga zaključaju živa u grob iz koga je, nakon katarze izlazio pročišćen. Posebno bih, pošavši prvenstveno od sebe i navika stečenih vani, preporučio inače dragim mi ljudima u dijaspori, ovaj gorenavedeni citat na barem povremeno prisjećanje i razmatranje.
Lijepo je bilo vidjeti i toliki broj svećenika kako pri svetoj duhovnoj gozbi pod misom tako i pri tjelesnoj gozbi u župnoj konobi, uređenoj za tu i slične namjene. Prostor je to koji je poslužio župljanima Gorica za prvu Misu Polnoćku predvođeno našim župnikom vlč. Pavom na šta podsjeća i spomen-slika.
Lijepo je za vidjeti skup štovatelja Sv. Ante i na svečanom objedu koji su u svom ugostiteljsko objektu darovali i servirali vlasnici istog, Ružica i Augustin i prijatelji. Ideja za pohvalu i na razmatranje.
za krepsic.com Stjepan Perikić