Tamo gdje se zora zlati
gdje se male laste gnijezde
polje žitom gdje se klasi
drugim sjajem sjaju zvijezde.
Sava s nebom gdje se spaja
dok Lomnica tiho teče
cvat bagrema gdje miriše
šljivov pekmez gdje se peče.
Na pragu se kava pije
gutljaj šljive tu miriše
iz bunara voda grabi
u sušari meso njiše.
Često gazim bosom nogom
po strniku preko njiva
konjska kola opet čujem
davnu prošlost ipak snivam.
Evo opet tam ću poći
da me zvono zorom budi
ravnica je u mom srcu
ta toplina njeni ljudi.
P.K.