Kod Šekija u birtiji

Zimski dani u selu kad dođu,
kod Šekija  seljani navrate,
svake noći, sve do zore rane,
krepšićani svoje vrijeme krate.

U birtiji, kod Šekija našeg,
radna snaga nikad isto nije,
neće gazda, neradnike držat,
treba služit, kad se jede i pije.

U lokalu, koji uvjek pun je,
i prstena poigrat se more,
poslije “čila”  pjesma se začuje,
ostaje se sve do rujne zore.

Violinu kada car zasvira,
a Mirčan ga uz dvojnice prati,
u birtiji uvijek je veselo,
cijelo selo nemože zaspati.

Naš je Šeki, legenda u selu,
u društvu sa njim, lijepo je biti,
dok je njega,  birtije njegove,
pjevat  će se i jesti i piti.

***** Miško *****