Krepsic Veni Vidi Krepšić
Imao sam baku
Najbolju na svijetu,
Nije bilo takve bake
Na cjelom planetu.
Mnogo me je voljela
I srcem me zvala,
Ponajbolje palačinke
Napravit je znala.
Kada kod nje dođem,
Ona sve ostavlja,
U kosu me nježno ljubi
I kolače mi dobavlja.
Uvijek nađe vremena
Palačinke da napravi,
Punu zdjelu zamuti
I za brata da ostavi.
I kolače vrsne pravi
Moja draga baka,
Volio bih,kaže drugar,
Da je i moja baka takva.
Volim svoju baku
Do plavih visina,
Bog joj svako dobro dao
Što je rodila moga tatu, voljenoga svoga sina.
Marko Krnjić
