Krepsic Veni Vidi Krepšić
Nad kućom starom, dim se nevije,
i nikoga tamo, sad nema više,
moj tužni dome,ognjište staro,
ostade mi prazno, svi te ostaviše.
Dvorište je moje, zaraslo u travu,
ispod stare lipe,ni šarov nedrijema,
moj tužni dome, ostade mi pusto,
otišla je sestra, ni braće mi nema.
Kuća je prazna, ni ognjišta nema,
kad se svega sjetim, suza mi krene,
moj tužni dome, koli te čuva,
kad nema drage, kad nema mene.
Starog baščovana, sada više nema,
na ognjište staro, davno niko ne svraća
moj tužni dome,evo me opet,
jedan se čovjek, sad kući vraća.
Marko Mišković
