U obitelji Antunović svako dijete ima i brata i sestru. I to puta nekoliko jer su se mama i tata potrudili da ih na svijet donesu čak sedmero. Prije nekoliko desetljeća to bi bilo posve uobičajeno. Danas tek 12 posto obitelji u Hrvatskoj ima više od dvoje djece, pa su Antunovići rijetkost vrijedna divljenja.
Brojna obitelj – prizor koji malo koga ostavlja ravnodušnim! Ali, kako to već u Lijepoj Našoj najčešće biva, roditelje s puno djece ćemo, prije proglasiti ludima, nego – ludo hrabrima. Možda vas ova priča razuvjeri.
Sedmero malih Antunovića živi s majkom Ružicom. Suprug Pero je na privremenom radu u Njemačkoj i doma dolazi dva puta na godinu. Otac zarađuje, a majka odgaja. Kao u neka stara vremena.
Ružica i Pero baš i nisu planirali sedmero mališana. Ali svako su dočekali s istom radošću. Roditeljska se ljubav, kaže Ružica, sa svakim novim djetetom povećava.
Sedmero djece od 3 do 21. godine, sedam različitih karaktera, sedam dnevnih rasporeda. To je Ružičin život. Ali, svaku večer zaspi sretna i nimalo opterećena komentarima dežurnih kritičara.
Ružica je svjesna da njezina djeca u Hrvatskoj nemaju perspektivu. Teško će pronaći posao i možda će jednom, poput njezina supruga, otići daleko od ovog dvorišta. Ali, Ružičin je dom škola pravih vrijednosti, iz koje će u život jednom poslati posebne mlade ljude.
Djeca iz brojnih obitelji su samostalna i odgovorna, a istodobno skromna i nesebična.
Možda vam se život unutar ova četiri zida može učiniti prebučnim. Jer ovdje se stalno nešto događa! Antunovići su braća i najbolji prijatelji.
Iako ih se često mjerka i stavlja pod povećalo, Antunovićima ništa ne nedostaje. Osim možda jednoga…
Nisu svi dani bili tako lijepi i nasmijani. Trebalo je puno žrtve. Ružica je uspjela u nečemu čega se svi potiho boje. Jer, ipak je najteži posao odgojiti čovjeka, a iz ove bi kuće uskoro moglo izići čak sedmero dobrih ljudi.
Autor: RTL