Krepsic Veni Vidi Krepšić
U “sirijsku krčmu” neprestano pristižu novi gosti i udaraju svi po svima kako bi, tvrde, zaštitili svoje nacionalne interese. Političke situacije u kojima se ne zna tko pije, a tko plaća, asociraju na “balkansku krčmu” u kojoj je netko slučajno ugasio svjetlo.
U mraku izbija sveopća tučnjava koja postaje sama sebi svrhom, a kada se upali svjetlo bezbroj je razbijenih glava. U aktualnu “sirijsku krčmu” neprestano pristižu novi gosti i udaraju svi po svima kako bi, kažu, zaštitili svoje nacionalne interese.
Amerikancima i njihovima glavni je cilj ISIL, ali ne i takozvana sirijska oporba koja se bori protiv Assada i kalifata, a koju je SAD svojedobno vrlo pristojno naoružao i obučio. Nevolja je što je ta oporba fluidan entitet u kojem ima istinskih pobunjenika koji se bore protiv Assada i za demokraciju, ali i nekih podružnica Al-Qa’ide koje se također bore protiv kalifata. Razne obavještajne zajednice raspolažu podacima koji govore da je većina onih koji su od Amerikanaca dobili oružje prešla na stanu Al-Baghdadija. Kada Obama kudi Putina što bombardira umjerenu oporbu, a ne samo ISIL, to je i točno i netočno zato što su svi oni bili nekakva udružena sirijska oporba, ali to više nisu. Oni su zapravo ISIL i za Putina legitiman cilj. Dan uoči napada u Parizu, ekipa na čelu sa SAD-om objavila je svoj veliki uspjeh – likvidaciju Jihadi Johna. Mnogo vremena, truda i energije utrošeno je na taj cilj (u ovom ratu marginalan) koji simbolizira psihologiju ratovanja koalicije.
Rusija je uletjela u rat na temelju obavještajnih podataka i Putin je vjerojatno jedini potpuno svjestan što se u Siriji događa. Rusi i tu imaju nekih svojih nacionalnih problema koje žele riješiti, poput ekstremista iz Čečenije i okolice. Uz to Putin vidi što u Siriji radi Erdoğan. Turska je u svemu tome posebna priča. Turci iznenadni mrak u “sirijskoj krčmi” koriste kako bi naprečac riješili problem Kurda, koji su najuspješniji borci protiv ISIL-a i pouzdani saveznici SAD-a i partnera. A Turska bi, u okviru NATO-a, trebala biti partner koalicije predvođene SAD-om i štititi Kurde koji su partneri njezinih partnera iz NATO-a. No, Putin je zapravo veći i logičniji partner zapadnih sila od Turske koja je već neko vrijeme kanal kroz koji prema ISIL-u putuje oružje i druge ratne potrepštine, a drugim smjerom ISIL pomoću nekih turskih trgovaca preko Turske transferira naftu i svaki dan inkasira oko deset milijuna dolara.
Ipak, više o svega oduševila me činjenica da je izraelski ministar obrane Moshe Ya’alon, osuđujući tursko obaranje suhoja, kazao da su oni s Rusima od samog početka njihovih vojnih operacija uspostavili sigurne kanale za komunikaciju koji odlično funkcioniraju pa ruski zrakoplovi mogu slobodno ući u izraelski zračni prostor. Ali, to nije sve… Ministar Ya’alon kaže da Rusi zbog toga toleriraju izlete izraelskih borbenih zrakoplova koji također pucaju po ciljevima u Siriji – točnije po konvojima kojima Iran preko Sirije dostavlja ratne potrepštine Hezbollahu u Libanon. A Iran, koji šalje te konvoje, ratuje protiv ISIL-a s Rusima… I to nije sve… Ima toga još, a bit će još i više. Sve dok se svi zajedno jednog dana ne probudimo u mraku “sirijske krčme”.
Autor: Marina Šerić | Večernji list
