Krepsic Veni Vidi Krepšić
Đe je dakle, Bosanac držo čakiju i kuburu? Kako bismo dobili odgovor na to pitanje, moramo znati kako je izgledala bosanska ljetna odjeća.
Muškarci su ljeti nosili samo lanenu košulju i hlače. I muški i ženski preko te odjeće su bili opasani vrlo širokim pojasom – kojega nazivaju pas. Ovaj pojas je s prednje strane tj., preko trbuha složen u niz širokih nabora te istovremeno služi kao spremnik za različite stvari koje se iz tih nabora mogu brzo izvući.
E sad dragi čitatelji, dolazimo do odgovora na pitanje đe Bosanac nosi svoju „prtljagu“. Za taj pojas, on je naime stavljao dugu lulu, kremen, dugi nož, jednu vrstu kliješta za žeravicu (za paljenje duhana), dva do pet pištolja (!!!) čiji kundak viri, a poredani su jedan pokraj drugoga i obično napunjeni (!!!). U ovim neprobojnim kožnim naborima nalazi se i vrećica s novcem koja igra važnu ulogu, a ne nalazi li se vrećica tu, onda je čojk uopće nema.
Jarane moj, ko što vidiš, tu je i rajfajzen bank, i drina, i glock i sve svakog časa spremno za boj. Iz opisa je očito da je „čakija“ nekad bila duža nego danas. Reče stara poslovica da „mudrac sve svoje nosi sa sobom“. Hm, nikad se ne zna kad će boj s Turčinom da se zametne.
Kod žena je stvar malo drugačija. Odjeća im je slična al „prtljaga“ i „gepek“ drugačiji. Naime, ljetna košulja kod žena je isto lanena ali duga do gležnja a oko bokova je nose svezanu povezom. Na tom povezu sa prednje i stražnje strane visi komad izvezenog platna. Budući da na tom pojasu nedostaje spremnik za različite stvari (ko što ih imaju muškarci), stvari koje nose stavljaju kroz prorez u košulju. Tako pojas oko bokova košulju pretvara u vreću. Doduše to znaju katkada napraviti i muškarci ako sve potrebno ne stane za pojas.
O. Franz kaže da je takve odjevene Bosance vidio i na tržnici i u crkvi i na polju. Košulja na prsima je uvijek nečim natrpana. A kako obično nisu imali do jedne košulje a torbici ni traga, u košulji je sve završavalo; i jaja i jabuke i sir, naprosto sve što nose završi u prorezu košulje. Štoviše, o. Franz pripovijeda da kad bi k njemu došli po kakav lijek ako im je dijete ili konj bio bolestan, onda bi ispod košulje znao izvaditi jabuke, ali i kokoš ili šta već ima, u zahvalu za lijek. U svakom slučaju Bosanac bez poklona ne ide u goste pa makar donio i koji klip kukuruza u košulji.
Nastavlja se.. (u sljedećem broju o ukrašavanju odjeće, pa piću i iću..)
