Krepsic Veni Vidi Krepšić
Prije 25 godina, na svetkovinu sv Petra i Pavla, vlč Anto Stjepanović je zaređen za svećenika. Ređenje je bilo u zagrebačkoj katedrali po rukama kardinala Franje Kuharića. S obzirom da je godina ređenja bila godinu dana nakon Domovinskog rata, i da je Krepšić bio još pod okupacijom, organizacija i način proslave je bio dosta reduciran.
Ni srebreni jubilej nije bio bez stanovitih restriktivnih mjera. Nametnule su ih epidemiološke upute. Stoga je i broj uzvanika i ovaj put bio znatno manji nego što ga je naš slavljenik priželjkivao.
Na proslavi jubileja, koja je održana u Garevcu kod Modriče, gdje vlč Anto službuje, uz župljane župe Marija Majka Crkve, bili su i članovi njegove obitelji uz 15-tak Krepšićana.
Slavlje se odvijalo u dva dijela i na dva mjesta. Glavna proslava je bila dakako sv. misa koju je predslavio naš jubilarac a propovijedao p Mato Anić. Propovjednik je u svojoj homiliji rekao par riječi o svetkovini sv. Petru i Pavlu a nakon toga i o samom slavljeniku.
U prva kršćanska vremena svetima su smatrani samo mučenici koji su zvani svjedoci. Biblija i Krista zove „Vjerni svjedok“. Premda tako različiti, Petra i Pavla je povezao onaj koji ih je pozvao a crkvena ih tradicija od početka slavi zajedno na isti dan.
U temelje naših života se ugrađuju oni koji se za nas muče, koji nam svjedoče nesebičnu ljubav. A to su prije svega naši roditelji i obitelji, oni su naši prvi svjedoci. I vlč. Anto je prve svoje molitve u duhovne korake učio od njih i prije svega njima, nakon Boga, duguje svoju zahvalnost.
Potom je propovjednik podijelio svoja osobna iskustva zajedničkog i dugogodišnjeg života sa svećarom. Rekao je da je u njemu naša prijatelja kojeg krase mnoge vrline poput jednostavnosti, iskrenosti, skromnosti, pravog prijateljstva, dobronamjernog čovjeka koji uvijek zna praštati.
Pritom se obratio prisutnim župljanima te im rekao kako oni smiju reći i koju manu o svom župniku, ali ne naglas i da ih ne smije biti više od nabrojanih vrlina.
Uz njegove karakterne crte, propovjednik je istakao i njegovu duhovnost, koju krasi iskrena ljubav prema Isusu, iskreno kajanje za svoje propuste, dubok molitveni vapaj kad je u potrebi i skrušeno srce kad traži oproštenje. Osim toga vlč. Anto je duboko pobožan Milosrdnom Isusu, a to je naša suvremena pobožnost, tako aktualna i potrebna današnjem čovjeku. Naime, u Nebo se ulazi samo po Božjem milosrdju pa je u tom smislu vlč. Anto najsigurniji put u Nebo.
Nakon liturgijskog slavlje zajedničko druženje se preselilo u prostranu vanjsku dvoranu gdje smo okrijepili tijelo. Bilo je to ugodno i radosno druženje obitelji, župljana i zemljaka, uz obilatu trepezu pića i ića.
Zahvalni smo vlč Anti što nas je pozvao i okupio, a žao nam je što nije bio i veći broj. Nadam se da će proslava zlatnog jubileja (50-ta obljetnica njegova ređenja) biti brojnija. Tko doživi pričat će.
Bog Vas sve blagoslovio, dragi čitatelji našeg portala
Vaš Krepšićanin
