Uobičajeni prvi ovogodišnji blagoslov polja na Markov dan proslavili smo u dvorištu župne crkve. Ovaj tradicionalno poljoprivredni kraj utekao se pod Božju zaštitu od nevremena i drugoga zla. Bog nam je za taj dan dao ugodno vrijeme.
Stari obred Blagoslova polja obavljen je na četiri mjesta u dvorištu obilazeći župnu crkvu i kuću. Svijeće i vodicu nosila su četiri vidovljanska domaćina, a župniku su pomagali i naši vrijedni ministranti. Za blagoslov je korišten Šimin križ – križ koji je nadbiskup Šarić darovao Šimi vidovljanskom. Nakon blagoslova polja u župnoj crkvi proslavljena je sveta misa na nakanu za blagoslov. Župnik je u kratkoj propovijedi pozvao na ustrajnu molitvu kako bio Božji blagoslov bio uvijek nad nama. Rekao je također da je naša katolička tradicija u Bosni ukoliko zaprijeti nevrijeme da zvone zvona. Ali ne zato jer zvuk zvona „razgoni oblake“, što je ateistička budalaština, nego kao poziv na molitvu.
Zašto zvono zvoni?
Jer molitva je ono što „razgoni oblake“ i otklanja nevolje. Zvuk (vibracija zraka) zvona je relativno kratkog dometa i ne dostiže oblačnu masu niti je može raskinuti. Kad bi tako bilo već odavno bi znanstvenici postavili snažne zvučnike koji bi daleko efikasnije razgonili oblake. Međutim, naši stari ukorijenjeni u vjeri, na zvuk zvona bi iznosili raspelo pred kućna vrata i svi okupljeni u kući bi se molili. Isti je razlog i oglašavanja zvonima nečije smrti. Ne da se „objavi smrt“ nego da se svi koji čuju pomole za dušu preminule osobe.
Nažalost, neki nazočni u crkvi, koji su slušali propovijed, nisu slušali što župnik objašnjava nego su čuli ono što oni misle da župnik kaže. Pa su tako razumjeli da zvona više neće zvoniti na oblake… Bilo bi najbolje kad uopće ne bi slušali ni komentirali ništa. Takvih međutim ima svaka župa: drže uključen jezik a isključen mozak…
Za vrijeme mise župnik je u spomenu za pokojne molio za sve pokojne župljane, pokojne župnike i svećenike i redovnice iz ove župe.
Na sve župljane Vidovica Božji blagoslov!
/Zupa-Vidovice.ba/