Već duže vrijeme se može čuti od naših mještana kako su na poljima izpod sela (u Objedi) opet vidjeli čaglja (šakala). Tek što bi se pokazao brzo bi nestao u šipražju i zaraslim površinama kojih je još dosta na našim prostorima. Iako literatura kaže da je bezopasan za čovjeka i da izbjegava bilo kakav susret sa njime, zadnja svjedočanstva govore da na neki način iz nepoznatog razloga mijenja svoju strategiju. Ne pokazujući nikakav strah izlazi pred poljoprivrednike sa traktorima pa i u noćnim satima pred osobna auta ne bojeći se jakih svjetala i buke motora. Upravo jedan takav video sam nedavno dobio iz Krepšića. Jedinka ili više njih bez uztezanja je izišla na put kao da su se željeli pokazati čovjeku kao upozorenje da su oni “Alfa” među divljači u ovoj ravnici. Realno rečeno jedina im je opasnost vuk kojeg nema na našim prostorima.
Riječ je o predatoru koje se kreće i djeluje (lovi) noću dok po danu spava u jazbinama i leglima okružen većim ili manjim čoporom. U prvim noćnim satima gotovo svakodnevno oglašavaju se zavijanjem (jezivim cvilenjem) u koje biva uključen čitav čovor riječ je o specifičnim zvukovima koji su poziv na okupljanje i lov i koji svaka jedinka razumije.
Čagalj ili Šakal je naziv za tri vrste iz roda pasa, na naše prostore predpostavlja se došli su iz Rumunije i Bugarske.
Jedan je od opasnih predatora što se tiče divljih životinja. Lovi sitnu divljač, od zečeva do fazana… Lovi i mlade lisice jer je to hranidbena konkurencija. Gdje god se čagalj pojavi onda se i broj lisica automatski smanji. Međutim, čagalj nije opasan samo za sitnu divljač, nego i visoku divljač pa se u mjestima gdje se pojavi smanjuje i broj srneće divljači.
Pošto u većini slučajeva love u čoporima svaki njihov podhvat je skoro pa sto posto uspješan. Ženka godišnje okoti petero do šestero mladih. Ako se u takvim lovištima ne prave planske godišnje hajeke radi odstrela, velika su prijetnja istrebljenju druge divljači u staništima.