Naslovna / Kultura i Folklor / Roda koja nije odletjela

Roda koja nije odletjela

Već tjedan dana temperature su se kretale od -6 do -8 gradi.  Suho i ledeni  snijeg škripao je pod nogama, sve je oslikavalo pravi zimski ambijent.

Iskreno rečeno moglo je tog snijega  i malo više pasti, ali dobro da ovaj koji je pao, zbog niskih temperatura  nije nestao sa zemlje, nego je svojim odsjajem uljepšavao sliku ravnice.

 Svake godine u ovom periodu kad nas se okupi više u selu isplaniramo sebi i po nekoliko puta šetnje Objedom. Ne radi lova koji je inače ove godine bio zabranjen, nego najviše radi one vatre koja se koresteći takve prilike loži.  Upravo u ovo doba godine može se ispeći tek prodimljena kobasica i slanina.

 Miris koji se pamti, uz to na čistom objedskom zraku uz jaku hranu može se i dobro popit, u više navrata u zabavnom druženju i pjesma ne izostane.

U svakom slučaju nikom se nikuda ne žuri, poslije duže pauze uz vatru nastavila bi se šetnja već dogovorenim pravcima, svakako u smjeru sela.

Skoro svaki put sretne se i poneki preplašen zec, iz obližnjeg šumarka se podigne i  uznemirena divlja patka, dok nas fazan uobičajenim krikom  iz zaraslog šipražja pozdravi kao bezopasne prolaznike.  Tako je bilo i tog dana.

I onda na povrtku prema selu odjedno primijetišmo nju, bijelu promrzlu pticu, stajala je pored kanala koji je bio prekriven najmanje pet centimetara debelim ledom. Gonjena vjerojatno nekim instiktom da bi tu pod ledom moglo biti neke hrane za kojom  već duže vrijeme traga. Radilo se o rodi našoj plemenitoj ptici selici.

Neznam iz kojeg razloga nije odletjela put juga, ali razlog je sigurno bio opravdan. Moguće neko ranjavanje ili bolest. Bili smo sigurni da je preživljavala svoje zadnje dane, onako iznemogla nije bila teža od 20 dkg.

Sva iscrpljena bila je prepuštena na milost i nemilost ove teške zime.Poletjet nije mogla, pokreti su joj bili ne dovoljno brzi, iznemogla pred uginuće. Vjerojatno bi još te noći bila mala poslastica lisicama kojih  ima dosta na ovom prostoru.

Bez i malo oklijevanja ponijeli smo je sa nama. Željeli smo je utoplit i malo nahranit u želji da joj pomognemo vratit životnu snagu kako bi se oporavila i preživjela.

A tko zna, ako nebude prekasno,  možda idućeg proljeća pronađe i svoje jato. Upravo tu u zarasloj često poplavljenoj prostranoj i plodnoj  zemlji zvanoj Objeda.

Comments

comments

Pročitajte još

Danas je počelo ljeto, pred nama je najduži dan u godini

Prvi dan ljeta označava se ljetnim solsticijem koji je započeo danas i trajat će do …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.