Naslovna / Hrvatska / Arheolozi otkrili najveći grad kamenog doba na ovim prostorima

Arheolozi otkrili najveći grad kamenog doba na ovim prostorima

Grob_odraslog_mu_k_697164S0Nekoliko kilometara zapadno od Vinkovaca pronađeno je sasvim nepoznato naselje koje datira u peto ili četvrto tisućljeće prije Krista, a prostiralo se na čak – 100 tisuća kvadratnih metara. Riječ je o do sada najvećem poznatom naselju iz mlađeg kamenog doba na području Hrvatske.

Istraživanje su vodili Maja Krznarić Škrivanko iHrvoje Vulić iz Gradskog muzeja Vinkovci. Kako se radi o posve blatnom području, nisu se očekivali nikakvi nalazi, pa se nije prethodno niti istraživalo. Početak istraživanja bio je spontan, kako prepričava Vulić: “Izvodili su se građevinski radovi i, kao i svaki put kada vidimo bager na terenu, volimo zaviriti. Na početku smo pronašli ostatke jama, bunara te keramike, predmete koji datiraju u mlađe kameno doba, i odlučili smo dalje istraživati. Konzervatorski odjel u Vukovaru naložio je investitoru obavljanje zaštitnih arheoloških istraživanja”. A prvi su predmeti pronađeni već na 30 centimetara od površine.

Zemunice od 200 m2

Vulić, dalje, nastavlja: “Malo smo istraživali i izvan gabarita od tih 100 tisuća kvadratnih metara, čak i tamo se nalaze neki tragovi boravka u naselju koje se, prema svemu sudeći, ubraja među najveća i na regionalnoj razini.”

 Istraživanje je financirala jedna privatna tvrtka, a trajalo je nešto duže nego što su zamislili, kaže dvoje vinkovačkih arheologa, ponajviše zbog loših vremenskih prilika ovog ljeta. “Svi objekti koji nisu neposredno ugroženi građevinskim radovima, geodetski su snimljeni i fotografirani, te su u stvari konzervirani za buduće generacije arheologa”, dodaje Vulić.

U naselju su pronađene i zemunice, neke od njih premašuju i 100, pa čak i 200 kvadratnih metara, što je poprilično luksuzan prostor za stanovanje, no moguće je da je i po nekoliko obitelji moglo živjeti u jednoj zemunici. Najveća je zemunica bila nešto veća od 200 kvadratnih metara, i smatra se da je bila glavna u naselju, te da su ostali stambeni objekti bili orijentirani na nju. Naseljenost je bila gusta, pa je vjerojatno da je živjelo i više stotina ljudi na tom području, što je za to doba poprilično velika brojka. “Teško je spekulirati da li ih je bilo možda i tisuću, no riječ je o iznimno velikoj brojci za razdoblje kada je u prosječnim naseljima bilo najčešće deset do dvadeset kuća i jedva stotinu stanovnika”, kaže Vulić.

Promišljeni urbanizam

“Raspored zemunica ukazuje na promišljeno urbanističko uređenje”, dodaje Vulić, što ukazuje na razvijenu kulturu ljudi koji su ovdje živjeli. Za sada je pomnije istraženo manje područje, oko tri tisuće kvadratnih metara, i na tom je, manjem području, pronađeno 325 arheoloških objekata. Arheolozi se još nisu usuglasili je li riječ o stalno naseljenom mjestu, ili o mjestu koje su njegovi stanovnici povremeno naseljavali, u dijelu godine kada su se bavili poslovima u nizinama, poput stočarstva, ili obrade i sušenja ribe (naime, pronađene su i ograde na kojima se sušila riba).

Maja Krznarić prepričava kako je riječ o tipičnom naselju iz razdoblja mlađeg kamenog doba, o čemu svjedoče, među ostalim, i pronađene ograde od torova, bunari, peći za keramičko posuđe…

Kultura koja je vladala u doba petog i četvrtog tisućljeća prije nove ere zvala se sopotskom kulturom, rasprostirala se na području dijelova današnje Hrvatske, Bosne i Mađarske. Do sada nije pronađen niti jedan grob u naselju sopotske kulture na području Vinkovaca, a na ovoj su, novoj lokaciji, pronađena čak tri, što ovo naselje čini dodatno arheološki vrijednim. Svi su pokojnici u zgrčenim položajima na lijevom boku, što je bila neka vrst ritualnog pokapanja tipičnog za razdoblje, no nije utvrđen točan razlog zašto je pokojnik bio baš u takvom položaju.

Dječji, ritualni grob

Jedan od ta tri groba je dječji: “Dječji grob u pravilu označava ukop povodom osnutka naselja. Smatralo se, naime, da je dječji grob bio dobar put za prosperitet naselja. Za sada se ne zna zbog čega je preminulo dijete”, kaže Krznarić. Poznato je kako je smrtnost djece bila velika u to doba.

Dječji grob označavao je ukop povodom osnutka naselja (foto: Anton Papić)

Maja Krznarić navodi kako je pronađeno i nekoliko lubanja goveda; te su se lubanje obično nalazile u zemunicama gdje su ljudi živjeli te su pridonosile plodnosti. Rogovi goveda znali su se pronaći i u grobovima, kao što je i u ovom slučaju, uz ritualno posuđe, koje je također često ukopano s pokojnikom.

Sve pronađene zemunice u dobrom su stanju. Naime, kada bi započelo urušavanje zemunica, što se često događalo, stanovnici naselja su ih jednostavno pustili da propadnu, i zatim su preselili nešto dalje. Staro naselje služilo bi za odlaganje otpada, a odbačeni su se predmeti bacali unutar ostataka zemunica, i jama.

“Svi artefakti koji su pronađeni, od sjekira pa nadalje, bili su od kamena, što je tipično za ovo razdoblje. No, pronađeni su, također, i glineni utezi za tkalačke stanove”, kaže Maja Krznarić.

Uz meso i ribu u to su se doba hranili i pšenicom i ječmom. Pronađeno je i mnoštvo keramičkih predmeta, mnogi su od njih u potpunosti sačuvani. Sačuvano je posuđe većinom crno, polirano; “Pečeno je redukcijski, što je tipično za sopotsku kulturu”, kaže arheologinja.

“Posuđe je uglavnom neukrašeno, eventualno s različitim izbočinama. Fino je posuđe u rijetkim slučajevima bilo ukrašeno urezanim ukrasom ispunjenim ubadanjem u obliku spirala. Pripadnici sopotske kulture živjeli su uz rijeke, potoke i u močvarnom području. Osim kostiju domaćih životinja – svinja, goveda, ovaca i koza, pronađene su i kosti medvjeda i vuka, za koje se pretpostavlja da su živjeli u okolnim šumama, što danas nije slučaj na ovom području”, zaključuje Maja Krznarić, s kojom je na istraživanju sudjelovala i arheologinja Anita Rapan Papeša.

Vinkovačka otkrića

Poznato je kako je grad Vinkovci poprište nekih od najvažnijih arheoloških otkrića, od neolitika do rimskog doba.

Također, podsjetimo kako je naš sugovornik Vulić bio na čelu tima koji je na lokalitetu Kamenica pronašao starokršćansku crkvu koja je nastala u 4. stoljeću, ili na prijelazu iz 4. u 5. stoljeće. Vrlo je moguće da je bazilika podignuta na mjestu mučenja svetog Poliona, jednog od dvojice Vinkovačkih mučenika, te da je sagrađena u doba rimskog cara Valentijana koji je rodom iz Vinkovaca. Valentijan je živio između 321. i 375. godine, vladao je uz pomoć brata Valensa, a legenda kaže da je umro od moždanog udara, nakon što je pokušao pregovarati s protivnicima i oni su ga naljutili. Vulić, arheolog mlađe generacije iz Vinkovaca, također je pronašao iznimno vrijedan prsten za koji se pretpostavlja da je pripadao patricijki Marciji Ulpiji Frontini. Prsten je pronađen u blizini nekadašnje kuće Flavija Ingenusa.

Izvor.Jutarnji list

Comments

comments

Pročitajte još

Kako se prijaviti i registrirati za nadolazeće izbore – Video

* * *Ne dopustite da se u Domovini bez vas odlučuje ! * * * …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.