Često puta kad sam u Krepšiću prošetam malo do Objede, kao i dobar dio od nas tražeći za mirom i tišinom diveći se onome što godinama nismo i primjećivali ili nam je čak i smetalo.
Listopad je mjesec koji mijenja boju prirode ali i mjesec koji narušava taj mir i spokoj. U tijeku je žetva ,berba, kosidba, branje plodova ruku naših zemljoradnika. Ubiranje onoga što je Bog dao. Teška altiljerija udara po tvrdim brazdama, kombajevi i traktori daju svoj maksimum zajedno sa svojim gospodarima.
Dvije predhodne godine bile su teške za naše zemljoradnike. Suša je uzela svoj danak, tvrda kora kruha za njih koji su dali svoj maksimum kako u novcu a i samih sebe. Ova godina počela je lošom sjetvom, obilnim padavinama, mjesec sviban je donio mnogo kiše, ipak uz mukotrpni rad i više presijavanja uspjelo se je posijati ono što je planirano. Sjetva je bila preskupa zbog obilnih padavina žetva ječma pšenice je bila katastrofalna, plod prepolovljen ili ga nije ni bilo.
Sva nada naših poljoprivrednika bila je uprta u jesensku žetvu tj. u žetvu soje i kukuruza, koja se ovih dana privodi kraju. Kukuruz i soja su imali dovoljno padavina tako da su prinosi solidni. I onda kada se seljak poljoprivrednik obraduje da će biti adekvatno nagrađen za svoj trud i rad pojavi se ona treća nepogoda pored suše i poplava a to je niska odkupna cijena.
Uvozni lobi je jači od sitnih zemljoradnika. Sam sam jednim dijelom direktno uključen u ova događanja kombajniranjem.
Da se primijetiti da je onaj osmijeh koji su nekad imali naši zemljoradnici pogotovu u vrijeme žetve već odavno nestao.Čovjek seljak nezna za puno već samo onolio koliko mju treba ne da lijepo živi nego da skromno preživi.
Bio sam voljan snimiti jedan kraći razgovor sa nekim od našuih zemljoradnika međutim, nitko nije bio voljan za bilo kakvu priču. Godina je pri kraju, seljak privodi račune i umjesto jednog tapšanja po ramenu i nagrade za svoj trud bojim se da mu ostaje samo pjesma “ Uzalud vam truid svirači, za drugog su dunje žute”. Pozdrav iz Objede
za krepsic.com – Marijan Anić