Sanjam

Puhnuo razvigorac,

jutro svanulo.

Zora rumena bila,

nešto svježe mirisalo.

Ptica

na polusuhoj grančici

krilima oči trlja.

Na bistrom potoku

srna se umiva.

Miriše močvara.

Magličasta zavjesa.

Sve je tako harmonično.

Tek poneki pjev

naruši jutarnju tišinu.

Livada šarena,

pa mirisna.

Urešena kapljicama rose.

Razvigorac je dirka,

čini je valovitom.

Cvjetovi i kapi rose

postaju očaravajući.

Prvi sunčevi zraci

probijaju se kroz krošnju vrbe

i padaju na cvjetno-rosnu livadu.

Samo mene tamo više nema.

Sve su to samo snovi iz djetinjstva.

Ja sam tako daleko.

U jednom drugom vremenu

i drugačijem prostoru.

I samo sanjam.

  Marko Krnjić

Comments

comments