Za moga djedu

Moj je djedo veseo, i uvijek za šalu bijo,
kada bi mu došli, mali pan nam je uvijek nudijo,
a onda bi nam pričao priče, iz svoga djetinjstva,
bilo ih je dosta smiješnih, ali i tužnih zaista,

Za kavu djedo je bijo, u svako doba dana,
pijo je kavu iz svog malog findžana,
meni i baki je bilo, milina kavu sa njim piti,
i koju kocku šećera, u kavu umočiti,

Moj djedo je u svom životu, puno puta padao,
ali uz krunicu, i dragog Boga, opet je brzo ustajao,
živio je u vjeri, i uvijek se zahvaljivo Bogu,
i to ga nikad nije , bacilo sa nogu,

Za svoju obitelj, junački se borio,
i sa njima sve teške trenutke pribrodio,
sada moga, djede više nema,
a u nama svima, tuga je golema,

Ko će nam sada, pričati stare sjetne priče,
a, bilo nam je svedno, pa i zora ako sviće,
moj djedo je sada na nebu, sa moja dva draga strica,
za njih baka moli, i u ruci joj stalno krunica,

U oku joj sija suza, u srcu, tuga i tama,
ali ona sada, ipak nije nikad sama,
mi smo uz nju, u bolu i tugi,
sinovi, kći, unučad, snaje, familija, prijatelji i svi drugi,

Bog je htio, okititi raj,
pa je pozvao i mog dragog djedu, u svoj zagrljaj,

Marija Mišković

Comments

comments