O svetoj Luciji postoji legenda više,
u jednoj od njih, baš ovako piše.
U plemenitoj i bogatoj obitelji
živjela djevojka jedna
puna ljubavi, dobrote
i nadasve nježna i čedna.
Da bi isprosila za svoju majku zdravlje
svo bogatstvo je siromasnima podijelila,
ali time je poganskoga mladića
duboko uvrijedila.
Zbog njene plemenitosti,
mladić se silno naljutio
i djevojku voljenu svoju
kao kršćanku vlastima prijavio.
Osuda njena bješe okrutna,
lomača je pod njom skroz izgorjela,
ali vezana se djevojka
nije čak ni opržila.
I na karaju krajeva
ni goruće joj ulje ne naudi
i zato joj oštrim mačem
pagansko momče presudi.
U drugoj legendi kažu
da je beznabožcu rekla “NE”
a on nije mogao nikako
da predje preko uvrede te.
Osudiše je da u javnu kuću ide,
ona se odupirala do bola.
Sa mjesta je nisu mogla pomjeriti
čak ni četiri upregnuta vola.
I na kraju ona odlučila,
oba oka svoja je izvadila
i na pladnju ih bezbožniku
onako krvava isporučila.
Predobra majka božija
zbog toga što je Lucija učinila
jos ljepšim očima
Luciju je nagradila.
Dan kada je ova djevojka
očuvala čistotu i postala svetica,
u katoličkom svijetu se slavi
trinaestoga prosinca.
M. Krnjić