Odlučila sam da Vam napišem jedno pismo kako bih….. Ustvari, radi se o povratnicima Hrvatima u Krepšić 2, narodu koji se vratio i većinom svojim sredstvima obnovili kuće.
Prije rata bili jako imućni i sada nakon toliko godina uložili su sve sto su štedjeli tamo negdje daleko kako bi mogli dignuti svoje domove koji su u ratu uništeni.
Vlasnici su velikih poljoprivrednih površina od kojih su živjeli prije rata, sve im je uništeno, devastirano. Uporan i marljiv narod ulaže velike napore kako bi okrčili zarasle njive, kupuju poljoprivredne mašine,uzajamno se pomažu.
Preko deset hiljada duluma obradive površine je opasana Smrduljskim kanalom koji godinama nije čišćen i kao takav im pravi jako veliki problem. Tražili su pomoć Vlasti ali osim obećanja ništa nisu dobili.
Ove godine su bili primorani i po treći put presijavati njive zbog plavljenja tog kanala. Put koji vodi preko tih njiva proteže se skroz do Vidovica i star je nekoliko stotina godina, održavan je od strane vlasti i nije bilo problema do sada izvući ljetinu odatle, nakon poplava uništen je i vrlo je teško ili skoro nikako njime doći do njiva.
Mještani traže pomoć Vlasti i odobrava im se novčani iznos iz budžeta na ime sanacije toga puta, ali dolazi do problema, naime nadležni tvrde da se taj put u gruntovnom vodi kao privatni i da kao takav ne može biti održavan od strane Brčko distrikta, pitaju se kako je to moguće i čemu ovo sve vodi, smatraju da su zapostavljeni, nitko im se nije obratio da im da savjet na koji način da dodju do tih sredstava.
Veliki trud i novac je uložen u usjeve i strah da neće moći ovršiti i izvesti ljetinu sa njiva,da ce ostati bez svega kao i prošle godine ih je natjerao da počnu sami sanirati put,skupili su preko šest hiljada maraka i radovi su počeli.
Ne gledajući na vjeru i naciju mještani Krepšića ll su odlučni da uspiju u svom naumu.Kažu da su godinama sanjali rodnu grudu i sa ljubavlju prema njoj obnavljali kuće i krčili njive koje su im pretci ostavili u amanet,a sada se pitaju otići ili ostati.
Nije taj narod naučio da moli već da radi,počeli su i sa gradnjom lovačke kuće,napravili su i igralište gdje se svake godine sastanu i odrze turnir,sve o svom trošku,ali ima još uvijek onih koji čekaju da im Vlada obnovi kuće, koji nisu u mogućnosti to sami učiniti, žive kod rodbine i čekaju,nije im jasno zasto i zbog čega ne ispunjavaju uvijete za obnovu.
Poručuju da povratak nije moguće održati bez pomoći Vlasti, ne traže puno, saniranje puteva,čišćenje kanala i da im se obnovi zgrada Mjesne zajednice koja je u poplavama uništena.