Sangvinik ili flegmatik?
“Svaki je temperament po sebi dobar, sa svakim od njih čovjek može činiti dobra djela i postići spasenje.” (otac Conrad Hock)
1.Kolerik, 2. Melankolik, 3. Sangvinik, Flegmatik
SANGVINIK
Bog ljubi vesela darivatelja. (2 Kor 9,7)
Kreativna, vesela, odvažna naravna sklonost sangvinika da gleda na vedriju stranu, da uživa u ljudima i traži pustolovinu katkada ima za posljedicu površnost i lakoumnost. Ali ovaj je svijet vedrije, veselije mjesto zahvaljujući njegovu nadahnuću, oduševljenju i prijateljskomu raspoloženju.
Jača strana sangvinika jest njegova sposobnost da “živi u sadašnjemu trenutku”; zbog toga što ne razmišlja o prošlosti i što ne troši vrijeme brinući se za budućnost, on ima vrlo optimističan, radostan stav prema životu. Sangvinik je često pustolovan, poduzetan i kreativan – i izvor nadahnuća za druge ljude.
Premda se u njemu brzo i lako izaziva emocija ili reakcija, ta se reakcija uopće ne zadržava kod sangvinika. Njegovu je znati želju lako potaknuti i njegovo zanimanje za nešto lako se budi; to je, zajedno s njegovom naravnom ekstrovertiranošću, ono što čini da sangvinik obično bude srdačan, otvoren, komunikativan, uvijek u potrazi za novim pustolovinama i prijateljima. U skladu je sa svojih pet osjetila zbog čega ima oštro oko za detalje i pazi na izgled. (To također može biti izvor nevolje budu li mu osjetilna zadovoljstva i vanjski izgled previše privlačni.)
Odnosi su krajnje važni sangviniku; oni su srdačni, suosjećajni, velikodušni i spremni ugađati. Velika im društva daju energiju, dobro surađuju s drugim ljudima i prihvaćaju ih. Žele ugoditi svojim roditeljima i učiteljima.
Sangvinikova je spremnost da ugađa, međutim, katkada u raskoraku s njegovom potrebom da bude u središtu pozornosti. Naš je sangvinični sin bio nekoliko puta ka njen (nezasluženo, po njegovu mišljenju) zbog svojega ekscentrična ponašanja za vrijeme nastave u školi, dakako u cilju zadobivanja pozornosti. Sangvinici vole biti u središtu pozornosti i draža im je kvantiteta (i ne nužno kvaliteta) prijatelja. Oni žele učiniti druge sretnima – ili ih barem dobro nasmijati!
Nepostojan sangvinik lako pokazuje svoje duboke emocije, premda te emocije nemaju dug vijek i premda se mogu pripisati naglosti, nerazboritosti ili impulzivnosti. (On je rijetko kada namjerno drzak i tvrdoglav.) Sangvinično dijete uči brzo, iako može imati poteškoća s pamćenjem. Budući da stalno otkriva nove interese, poput leptira što leti od cvijeta do cvijeta, sangvinicima može biti teško zaći duboko u neko područje proučavanja. Ne zato što nisu intelektualno sposobni, nego zato što njihovu pozornost lako zaokuplja nešto novo.
Među slabije strane sangvinična temperamenta spadaju sklonost k površnosti (zbog neposrednosti reakcija i kreativnih zamisli), nedosljednost (zbog kratkotrajnosti njihovih dojmova) i senzualnost (kada se u njima probude strasti, nemaju ustrajnost odoljeti napasti). Zato što pridaje toliku vrijednost odnosima i ugađanju drugima, sangvinik je često sklon zaboraviti ono za što zna da je ispravno, samo da bi se uklopio u društvo.
Katkada se kaže da sangvinici “ulaze u prostoriju najprije ustima”. Zbog potrebe da budu u središtu pozornosti skloni su pretjerivati i nepromišljeno govoriti te zadirkivati druge ljude. Njihova sklonost da govore prije negoli razmisle često ima za posljedicu to da se moraju ispričavati zbog toga što su povrijedili nečije osjećaje. Takvo ispričavanje obično ne pada teško sangviniku koji stvarno želi da ga svi vole. Duhovni pisci ističu kako sangviniku nije teško ići na ispovijed dok kolerik ne želi ispovijedati grijehe zbog ponosa, a melankoliku je razotkrivanje vlastitih, duboko skrivenih mana krajnje bolno.
Sangvinik će vjerojatno uživati u poslu u kojemu je izraženo bavljenje drugim ljudima. On će željeti koristiti svoje kreativno brzo razmišljanje za iznošenje novih ideja, projekata i pothvata. S druge strane, podrobni, naporni zadatci koji zahtijevaju samostalan rad mogu biti nešto mukotrpniji za zanesena, društvenoga sangvinika.
Kada se radi o duhovnomu životu, manje su šanse da će sangvinik postati žrtvom farizejskoga legalizma zato što on daje prednost odnosima i slobodi izražavanja. Međutim, kada su loše izgrađeni u vjeri, ta njihova sklonost može imati za posljedicu niz nediscipliniranih i nepovezanih uvjerenja koja se temelje prije na njihovim osobnim sklonostima negoli na istini. Ako, međutim, sangvinik bude razvio prisan odnos s Kristom, u njemu se može razviti i vjernost i poslušnost prema autentičnu učenju Crkve. “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati” (Iv 14,15).
Kada sangvinik, koji je pun ljubavi prema životu i koji rado ugađa ljudima, otkrije da je Isus Krist pravi prijatelj njegove duše, on tada započinje hod prema duhovnoj zrelosti; rezultat toga bit će dubina i postojanost osobnosti. Takav će mu hod pomoći da otkrije tko je on u stvari – i tko je Onaj kojemu je najvažnije ugađati!
Sangvinike treba visoko cijeniti kao članove obitelji, organizacije ili vjerske zajednice: oni daruju sebe, velikodušni su, surađuju i puni su ljubavi. Kada ga bude motivirala ljubav prema Kristu i pažnja na duhovnomu izgrađivanju, sangvinik će, dok bude širio Kraljevstvo i privodio druge duše Kristu, pokazati veliku energiju, osjetljivost i živost.
/proslijedio p. Mato/