Krepsic Veni Vidi Krepšić
Sjećam se priča naših starih, priča o dugim zimama, o snijegu koji se nije topio i po nekoliko mjeseci, a bilo je i takvih zima da su se kola mogla prevesti preko zaleđene Save. Znalo se sa sigurnošću, govorili bi kada vidite lisicu da prelazi preko zaleđene Save tada je led dovoljno debeo da mogu i ljudi preko.
Govorilo se o životnom pravilu, a to je da tko u mladim danima preživi bolest, taj i ostari, jer se doktoru nije puno išlo, a najotporniji su umirali u starosti, istrošeni radom i različitim životnim nedaćama. Imenovati bolesti nisu znali, a liječenje su provodili domaćim prokušanim sredstvima što je znalo biti djelotvornije od apotekarskih prašaka i vodice.
Sjećam se priča naših starih, o ustajanju u cik zore kako bi se nastavila oranija, debela grdosija od svinje izvukla iz svinjca. Krajem jedanaestog i početkom dvanaestog mjeseca bilo je tradicionalno vrijeme svinjokolje. Bio bi to lagani nagovještaj zime i svih njenih čarolija, nagovještaj sijela i igranja prstena. Selom bi u ranim jutarnjim satima odjekivalo skvičanje bravaca. Ljetina ubrana, drva pripremita, rakija ispečena, trebalao je još otračit svinjokolju, okupiti familiju i komšiluk. Blatnjavi putevi selo puno pjesme, djeca sa namazanom kriškom kruha bili bi svjedoci događaja od samog početka. Tako će oni kasnije pričati ostalima kako se čije krme ponašalo i koliko je čije vagalo.
I dok je nekad, ne tako davno svako kućanstvo držalo najmanje dvije svinje a oni koji nisu, mogli su se izbrojati na prste. Danas je situacija obrnuta.
Dugih zima i dubokih snjegova nema. Zaleđenu Savu niko nije vido ali poplave koju ona zna napraviti još pamtimo. Ipak tradicija svinjokolje nije zaboravljena, malo je teže sve organizirat jer su sela poluprazna. Uz pomoć starijih koji borave dole još uvjek i to je moguće.
I ove godine u Krepšiću kao nekad davno od najboljeg mesa prave se kuleni ili kulenove seke, od ostalog kobasice. Plećke i šunke odvajaju se za salamurenje i sušenje, rebra također,, a slanina se ostavlja od poleđine i potrbušine… u ovom modernom vremenu čvarci su postali tražena delikatesa. Ko kada kolje, trenutno je najjača tema o kojoj priča selo.
Most počinje dobivati traženi izgled
Vidljivi su značajni radovi na konstrukciji mosta, ploča je podšalovana. Završeno je armiranje rasponske konstrukcije, u naredna dva dana, očekuje se betoniranje ploče mosta. Paralelno sa tim radovima vrši se nivelizacija saobraćajnice. Odrađeni su i podporni zidovi sa jedne i druge strane.
Može se reći da su urađeni svi komplicirani poslovi koji se tiču temelja i koji mogu da utiču na novi protok podzemnih voda jer se radi o kanalu.
I dalje nailazim na drvrdnju da će radovi biti završeni u roku tj. do kraja ove godine.
Juro zahvaljuje svima od srca
Požarom oštećena kuća za samo tjedan dana vratita je moglo bi se reći u prvobitno stanje. “Nebi mogao sam” riječi su Jure Stjepanović, ali evo hvala Bogu i hvala svima, neznam kako bi ovo ostvario. Hvala brojnim ljudima koji su mi novčano pomogli. Vodim spisak imena svih koji su mi pomogli, i želim to sačuvati.
Potresen svim onim što ga je nedavno zadesilo, više nego sretan da je se ovako završilo ponavljao je nekoliko puta riječi zahvale Juro, dok sam pred njegovom kućom razgovarao sa njime.
