Jučer, 23. listopada općina Orašje obilježila je svoj rođendan, datum upisan posebnim slovima u novijoj povijesti te posavske općine. Tijekom Domovinskog rata toga dana 1992. godine postrojbe 106. brigade HVO-a Orašje oslobodile su okupirane Vidovice, a 25. listopada oslobođeno je i selo Kopanice, piše Večernji list BiH.
U spomen na poginule branitelje, vitezove Posavine koji su živote utkali u današnju slobodu općine Orašje, položeni su vijenci i cvijeće uz spomen-obilježje u Orašju i Vidovicama. Ove godine sve se odvijalo u posebnim uvjetima koje diktira pandemija koronavirusa bez masovnih okupljanja građana.
Prioritetni projekti
U povodu Dana općine Orašje posjetili smo mjesnu zajednicu Vidovice, poznatu po herojskoj obrani i njezinim braniteljima, tragičnom stradanju tijekom Domovinskoga rata, ali i čvrstini vjere i obrane svojih stoljetnih ognjišta. Putnici namjernici koji prvi put dođu u ovo posavsko selo neće zamijetiti ratne ožiljke iako su se na tim prostorima vodile žestoke borbe za obranu svakog pedlja tog dijela oraške općine. Vrijedni i neumorni mještani Vidovica uklonili su ruševine i ostatke barbarskog nasilja, a one u duši zacjeljuju molitvama koje nikada nisu utihnule iz tog ponosnog posavskog mjesta. Crkva sv. Vida u Vidovicama bila je porušena, a kao feniks ponovno je izniknula iz pepela kao znak nemirenja sa situacijom, znak nade i optimizma. Ipak, mještane najviše zabrinjava odlazak mladih obitelji prema Zapadu. Župa Vidovice obuhvaća sela Vidovice i Jenjić, a prije rata imala je između 2500 i 3000 mještana.
Danas ih, kaže nam predsjednik mjesne zajednice Krešimir Matanović, u Vidovicama ima tek nešto više od 600 koji stalno borave u mjestu. – Od projekata važno je obnoviti cestovnu infrastrukturu, proširiti igralište na kojem se dnevno okuplja oko 50 mladih jer jedinstveni smo klub u kojem igraju isključivo domaći igrači. Potrebno je urediti kanalsku mrežu te ograditi i staro groblje – navodi Matanović neke od prioritetnih projekata i dodaje kako je značajna i aktivnost iseljenih Posavljaka koji Vidovice nisu zaboravile. Dijaspora ulaže u održavanje svojih domova u rodnom kraju, ali pružaju i potporu zajedničkim projektima. U Vidovicama je i škola, a za
Dan općine otvara se spomen-soba u kojoj su pohranjena sjećanja na hrabre branitelje, pripadnike 4. bojne 106. oraške brigade HVO-a koji su živote dali za oslobađanje tog posavskog prostora. Župa sv. Vida Mučenika Vidovice posebna je ne samo u BiH već i u cijeloj Katoličkoj crkvi po velikom broja duhovnih zvanja, svećenika i časnih sestara koje je iznjedrila ta posavska župa zbog čega je mnogi zovi biserom Vrhbosanske nadbiskupije. Lovro Janjić učeno zbori o svome mjestu. Svojedbno je prije mirovine u županijskoj upravi važio za savjesnog djelatnika na kojeg se svi trebaju ugledati. U svojem rodnom mjestu Vidovicama poznat je kao učen čovjek, pravnik i pomiritelj. Više od osam desetljeća nosi kao, kako za njega kaže fra Vjenceslav Janjić, neki malo stariji mladić. Njegov je mlađi brat Josip trenutačno najstariji živući vidovački i kopanički svećenik. Nećak mu je biskup mons. Ilija Janjić, kotorski biskup. I to još nije sve: tri rođene sestre su pripadnice Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu.
Niz podataka
Divim se mome sugovorniku gospodinu Lovri Janjiću koji pamti sva imena i prezimena uglednih i poznatih živućih i pokojnih ukupno 74 vidovačko-kopanička svećenika i 51 časne sestre razasutih diljem svijeta. Među njima je i već spomenuti kotorski biskup. Samo u zaseoku Trnjaku u Vidovicama, koji inače neki još nazivaju i “sveti sokačić”, Lovro nam je nabrojio ukupno 14 duhovnih zvanja. – Kapelica “krajputašica” u Trnjaku ima ih pet, a u cijelim Vidovicama ih je gotovo trideset – ponosno ističe Lovro. Ovaj i niz drugih podataka o svojim Vidovicama Lovro vrijedno bilježi pa tako iz ovog pitomoga posavskog sela odlazimo ponovno obogaćeni novim povijesnim činjenicama i podacima o tom herojskom mjestu koje odiše osobito posebnom energijom duhovnosti.•