Početi graditi lovačku kuću, iznaći odgovarajuću lokaciju, ići od vrata do vrata kako bi se legalizirali potrebni papiri, usaglašavati potrebno sa puno strpljenja. Moliti, pitati, tražiti i opet opravdati povjerenje nas koji smo svugdje a najmanje u selu gdje se gradnja trebala ostvariti.
Prije deset godina daleko od naselja bez vode i električne energije u poljima još neiskrčene Objede stao je Mijo Antunović iza projekta kojeg se sigurno nitko u to vrijeme nebi prihvatio.
Mogla je to osoba od povjerenja, sa iskustvom iza sebe, osoba koja može slušati i progutati mnoga obaćanja znajući da upornost i ustrajnost na kraju pobjeđuju. Uz brojne poteškoće s kojim se čovjek svakodnevno u ovim poslovima sreće, nije odustajao. Istinski je želio istjerati do kraja započeto. Na kraju ostaviti ne samo lovčkoj sekciji nego selu i njegovim mještanima u okruženju prirode, prelijepo mjesto za okupljanje i druženje.
Išao sam putem naše internet stranice pratit cijeli projekt, u više navrata sa Mijom sam razgovarao kako bi stvarnu sliku prenio svim našim krepšićanima koji su se kao i više puta dosada dokazali kao jedna zajednica. Novčana potpora nije izostala uz značajne donacije sa strane kuća je kroz godine izrasla u zavidan projekt na koji možemo biti ponosni.
Nedavno boraveći u Krepšiću primijetih u prostorijama lovačke kuće njegovu sliku, to je bio razlog više da kao malo HVALA našem Miji posvetim ovaj tekst. Kaže jedna izreka “Što nije zapisano nije se ni dogodilo.”
Poznato nam je da se Mijo zbog zdravstvenih tegoba nalazi na terapijama u Njemačkoj, što drugo nego mu poželjeti jak i brz oporavak, kako bi u što kraćem roku ponovno bio u svom selu među svojima.
Video bilježi početak gradnje, uz druge kadrove stvarni izgled još zarasle Objede, gdje se sve događalo.
krepsic.com