Krepsic Veni Vidi Krepšić
Jedna lijepa humanitarna i kršćanska priča započela je prije četiri godine. Tad su se naime naši muškarci u Krepšiću po prvi put zajedno organizirali kako bi pomogli one koje imaju puno 
manje od nas jer su se odlučile živjeti pustinjački život zatvoren u zidinama samostana. Riječ je o časnim sestrama karmelićankama u BiH. To su klauzurne (zatvorene) sestre koje iz samostana
izlaze samo u nuždi ili teškoj potrebi.
Odakle sestre karmelićanke u Sarajevu. Poziv sestrama da dođu u Sarajevo uputio je 1988. godine tadašnji vrhbosanski nadbiskup mons. Marko Jozinović. No, tek novoizgrađeni samostan je u
Domovinskom ratu nažalost porušen, da bi ga u Jubilarnoj 2000. godini, 23. rujna blagoslovio Vinko kard. Puljić. Tada u Sarajevo dolazi osam sestara iz tri hrvatska karmela kako bi osnovale novu zajednicu.
Karizma sestara
Život sestrara je prije svega prožet čestom molitvom. Žive u duhu riječi koje je Isus rekao njihovoj velikoj obnoviteljici, sv. Tereziji Avilskoj: „Ti se brini za moje stvari a ja ću za vaše“. Nemaju dakle nikakvih redovitih ni sigurnih prihoda. Nemaju plaću. Nikada nikog ne pitaju za novac. Njihov je apostolat razgovarati s ljudima kroz rešetke svoje čekaonice i moliti za druge. Svakog tko
navrati dočekaju čašicom razgovora, kavom i kolačem.
Premda im je navjeća stavka u izdacima hrana (osim nešto voća i povrća sve se drugo mora kupiti), zimi je ipak najteže pokriti troškove grijanja. A tu brigu, u najvećoj mjeri, preuzeli su naši dobri Krepšićani i pokoji susjed.
Svake godine skupe od 4000-5000 KM. Tako se poprilici pokriju troškovi grijanja za oko pet zimskih mjeseci. A to je za njih ogromna pomoć.
Veliko srce Posavki
No, osim njih, i naše su se cure – od Vidovica, preko Krepšića do Gorica – uključile u sličnu akciju. One su pak za Uskrs, za potrebe sestara Majke Terezije koje se brine za najsiromašnije u društvu) skupile puno odjeće, nešto hrane i oko 3000 KM.
Rijedak je to primjer spontane akcije dobrih ljudi koji u par dana i na jedan poziv mnoge liše brige kako preživjeti ovu zimu ili kako nahraniti tolike gladne. Smijete se i trebate pritom sjetiti Isusovih riječi; „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,45).
Hvala Vam. S ponosom i radošću smo vlč Anto i ja uručili Vaše darove. A sestre Vam obećavaju svoje molitve.
Iz povijesti sestara Karmelićanki:
Iznad lučkog grada Haife u Izraelu prostire se brdo Karmel, koje je vrlo značajno za karmelićane/ke, katoličke redovnike i redovnice koji su utemeljeni u 12. st. Sam naziv karmel dolazi iz hebrejskog jezika i znači Božji vrt, vinograd. Još je starozavjetni prorok Ilija u svoje vrijeme boravio na tom brdu, tražeći u samoći i molitvi snagu za svoj proročki poziv. Kao poseban uzor, sveti će Ilija djelovati poticajno na mnoge druge, koji su se povlačili iz svakodnevnog života u te predjele, kako bi pustinjačkim načinom života služili Bogu, a kasnije će isto činiti i neki kršćani.
U vrijeme križarskih ratova, u 12. st., neki su se križari i hodočasnici također povukli iz svjetovnog života i na Karmelu živjeli kao pustinjaci. S vremenom će se oblikovati u zajednicu, koja će po gori na kojoj prebivaju biti nazvana karmelićani.
Kada su muslimani u 13. st. zavladali Palestinom i gorom Karmel, karmelićani su trebali napustiti svoje prebivalište i prijeći u Europu, no u novim okolnostima je postao upitan njihov opstanak. Prema predaji, tadašnji general reda Šimun Stock se žarko molio Majci Božjoj da spasi zajednicu od propadanja, te je 16. srpnja 1251. god. imao viđenje u kojemu mu se ukazala Gospa i rekla mu da uvijek nosi škapular, preko kojega će njega i sve koji ga budu nosili čuvati od nagle i nepripravne smrti, te ih blagosloviti posebnim milostima
Utjecajem vremena, karmelićani/ke su se ipak udaljili od izvorne karizme, tako da u 15. st. Gospodin potiče sv. Tereziju iz Avile i sv. Ivana od Križa na obnovu Reda prema Prvotnom pravilu.
Klauzurne (zatvorene) karmelićanke, danas imaju šest samostana: Brezovica kod Zagreba, gdje je 1939. kanonski utemeljen prvi ženski klauzurni Karmel u Hrvatskoj, potom Kloštar Ivanić, Marija Bistrica, Levanjska Varoš kod Đakova, Gospić i Sarajevo.
“Svaka karmelićanka mora zauzeti mjesto onih koji ne ljube, onih koji ne mole;
mora se cijela dati za spasenje svijeta i spas duša, za Crkvu, za njene svećenike” riječi su sv. Terezije.
p. Mato Anić
