Krepsic Veni Vidi Krepšić
Puhnu jesenji vjetar
i s drveća u rosu
-o,da li ja to sanjam?!-
milion dukata prosu!
Hajdemo ih skupiti!
A šta ćemo kupiti?
Tebi ćemo more,
tebi ćemo tajnu-
MENI SAMO JEDNU
ZVIJEZDU ZAVIČAJNU!
Kud god čovijek krene,
kud god nogom kroči-
osjeća je,vidi
čim zatvori oči.
Tajnu možeš čuvati,
možeš je i odati-
al zavičaj, dragi moj,
ni kupiti
ni prodati.
Uvijek ćeš ga sanjati,
uvijek ćeš ga voljeti-
a on će te grijati
i pomalo boljeti…
Daleko je ostao,
ne vidi ga oko,
al vidi ga duša
visoko,duboko.
Tebi ćemo oblak,
čaroliju bajnu-
MENI SAMO MOJU
ZVIJEZDU ZAVIČAJNU!
Skrivena u dušu,
u najdublji kut,
da mi u životu
pokazuje put…
Ivica Vanja Rorić
Preuzeto sa Tisak “Posavinu”
