Od zore pa sve do ponoći Badnji je dan je pun radosti, veselja, običaja i zanimljivih događanja, a u mom rodnom kraju ovom se danu najviše raduju djeca.
Dan uoči Božića zove se Badnji dan ili Badnjica. Riječ „badnjak“ ili „badnjica“ potiče od staroslavenske riječi bodar ili badar što znači biti budan. Ove riječi su povezane s riječju „bdijeti“ budući da se na taj dan bdije i iščekiva dolazak Spasitelja Isusa Krista.
Od zore pa sve do ponoći Badnji je dan pun radosti, veselja, običaja i zanimljivih događanja. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine postoje vrlo slični, ali i različiti običaji, a na kraju se svi svode na jedno: radosno iščekivanje rođenja Isusa Krista.
Iako se svi raduju Badnjici i rano ustaju na misu zornicu, nitko se ne raduje toliko kao mališani. Tog dana im je dodijeljena uloga navjestitelja rođenja malog Isusa. Budući da nam Bog tog dana dolazi u obliku djeteta uloga naših najmanjih se čini savršena. Rano u zoru bi ustali i kućama u susjedstvu donosili badnjak, granu ili grančicu hrasta koju bi predhodnog dana, ili na Badnjak u ranu zoru, donijeli iz šume. Zastali bi pred svakom kućom i ponavljali pjesmicu „Badnjak na kuću, Bog i Božić u kuću“, na što bi domačin izašao na vrata, a oni bi u svojoj ulozi prvih čestitara govorili „sretno Badnje jutro“. Prije su domačini djecu darivali jabukama, orasima i slatkišima, no, danas se sve češće daje novac.
Navečer bi se cijela obitelj okupila u kući. Domaćin bi svetom vodom blagoslivljao svakog člana obitelji i poškropio sve prostorije kuće. Nakon toga bi svi sjeli za stol, pomolili se, pa večerali. Mnogi na taj dan peku pečenicu na ražnju ali se ipak cijeli badnji dan strogo posti. Večera je bogata i posna, stoga se jede posni, gusti grah sa lukom, zaslađuje gibanicom i nazdravlja rakijom. Na stolu bi se našle tri svijeće koje predstavljaju Presveto Trojstvo i pšenica koja je posijana na dan sv. Lucije.
Badnji dan bi se završio misom polnoćkom, a s njom počelo veselje Božića.
Magdalena Čerkezović / kroativ.at | foto: sječa badnjaka u Posavini