Posavsko ravničarsko mjesto Domaljevac je odbojkaški fenomen. Odbojkaši iz te najmanje i najmlađe općine u Federaciji BiH plasirali su se u finale ovogodišnjeg odbojkaškog kupa BiH. Na nedavnom završnom turniru u Brčkom (12. ožujka 2017.) najprije su Domaljevački odbojkaši u polufinalu pobijedili OK “Modriča-Optima,” da bi u finalu domaća momčad OK “Mladost” iz Brčkog ipak bila bolja a Domaljevčani su osvojili fenomenalno drugo mjesto. U HOK “Domaljevac” ne kriju zadovoljstvo plasmanom u finale i osvojenim drugim mjestom.
“Ovo je najveći uspjeh HOK ‘Dmaljevac’ otkako se u posljednjih šest godina natječemo u prvoj, odnosno premijer odbojkaškoj ligi BiH. Zasigurno ovaj će uspjeh dati novi poticaj mlađim naraštajima iz Posavine da se priključe HOK ‘Domaljevac’ i nastave odbojkašku tradiciju tog posavskog područja tik uz rijeku Savu,” rekao je trener HOK “Domaljevac” Zlatko Ivić ne skrivajući ponos na odbojkaše Domaljevačkog kluba.
Trenutačno, kako je istaknuo, u HOK “Domaljevac” trenira više do 30 odbojkaša svih uzrasta iz Domaljevca, Bazika, Grebnica, Tolise, Donje Mahale, Boka i Orašja a ove godine su im se kao pojačanja priključili Amir Omerbašić iz Odžaka i Velibor Vuković koji je ranije igrao u Banjalučkom “Borcu.”
“Prosjek starosti naše ekipe je 21 godina i najmlađa smo momčad u premijer ligi BiH no još uvijek jedan od glavnih stubova naše igre je 43-godišnji Ivo Matić, dok je najmlađi član seniorske ekipe 16-godišnji Ivo Ivić,” objašnjava trener Ivić. Po njegovim riječima za plasman u finale kupa BiH zasluge pripadaju svim igračima te se naziru budući nositelji igre sadašnjih velikih nada HOK “Domaljevac” Jose Tepeluka (18), Mateja Ivića (18) i Filipa Nedića (18).
Predsjednik HOK “Domaljevac” Stamenko Ćošković ističe kako su za uspjehe kluba najzaslužniji igrači i njihov entuzijazam, ta da je to najperspektivniji odbojkaški klub u BiH koji bi se u nekoliko narednih godina mogao upustiti u borbu i za titulu prvaka BiH.
“Posebice zahvaljujem strukturama Posavske županije koje su nas do sada podupirale i omogućavale nam djelovanje, a također zahvaljujem i općinskim strukturama Domaljevca na maksimalnoj podršci a nadam se da će tako ostati i ubuduće,” kaže Ćošković.
Po njegovim riječima ovaj Domaljevački sportski klub ima i dodatnu misiju jer njegovi uspjesi odašilju poruku kako se unatoč poteškoćama i u Posavini mogu ostvarivati prvorazredna dostignuća i to ne samo u sportu. Na taj se način, kako je dodao, osnažuje nada u opstanak Hrvata u Domaljevcu i Posavini uopće,
“Vjerujem kako će i ta uloga HOK Domaljevac biti prepoznata,” naglasio je Ćošković
Ovaj odbojkaški klub može biti ponosan na svoje navijače. Primjerice finalni turnir ovogodišnjeg kupa BiH u Brčkom pratilo je oko 600 gledatelja a više od polovice u dvorani bili su navijači Domaljevačke momčadi koji su frenetično navijali za svoj voljeni klub. Zasluge za to pripadaju i legendarnom Domaljevačkom prijevozniku Ivi Luciću Njatinom koji je u takvim situacijama uvijek na raspolaganju vjernim navijačima.
No, u klubu postoji i nezadovoljstvo što finalnu utakmicu odbojkaškog kupa BiH između HOK “Domaljevac” i OK “Mladost” iz Brčkog nije prenosila Televizija BiH. Priznajem kao strastveni navijač HOK “Domaljevac” pridružujem se ovom nezadovoljstvu zavičajnog mi odbojkaškog kluba. Isto tako siguran sam kako to, po mojem mišljenju opravdano nezadovoljstvo, neće obeshrabriti HOK “Domaljevac.” Tu momčad uskoro očekuje i završno doigravanja za prvaka BiH u koje će startati sa izvanrednog 4. mjesta osvojenog u dosadašnjem dijelu prvenstva.
Ovi uspjesi zavičajnog HOK “Domaljevac” razgalili su me na poseban način jer mi je poznato u kakvim teškim uvjetima je to ostvareno. Gospodnje 2014. godine Posavinom je harala poplava biblijskih razmjera, a sada nepune tri godine nakon te kataklizme Domaljevački odbojkaši svojim igrama haraju Bosnom i Hercegovinom. To govori kako je Posavski čovjek, unatoč nedaćama koje se obruše na njega, neuništiv i motiviran je stremiti ka višim ciljevima. Sportski dometi HOK “Domaljevac” kliknuli su u meni impuls sreće koji me prožima u najdubljim slojevima mojeg bića.
Ljubav prema zavičaju je moćna sila, ona katkad može biti nevidljiva i samo naizgled uspavana ali kad se dogode ovakve stvari kao što su uspjesi Domaljevačkih odbojkaša, onda ta ljubav šikne nezaustavljivom snagom. Ove rečenice izlaze iz mene bez napora, one naviru takvom silinom da je pisanje ovog uratka za mene prava svečanost, blagdan čijoj se ljepoti svjesno prepuštam da me okupira. Dragovoljno kapituliram pred naletom zavičajne sreće.
Ljubav prema zavičaju nije “platonska” niti je fizička, nego se radi o magnetskoj ljubavi. U ljubavi prema zavičaju u nas ulaze one čarolije rodnog kraja kao što u željezo ulaze djelići snage magneta. Dok smo odsutni iz zavičaja, u nama se gomila želja za njim. Ljubavni sastanak sa zavičajem možemo organizirati i na daljinu, ma gdje se nalazili, jer ta ljubav stanuje u našim srcima i dušama. I tu nije podstanar!
/GIP – Pejo Gašparević/