Poslije nekoliko pokušaja i dugogodišnjeg iščekivanja, konačno smo ovog ljeta dobili dozvolu da se na godinu dana povučemo u tišinu kako bismo za pope, rvacki narod i svoje grešne duše, Boga molili.
Bit ćemo smješteni na Kupreškoj visoravni, desetak kilometara zapadno od Kupresa.
Ako netko nakani navratit neka po liji poštu pošalje. Na meniju će vas čekat medo kojem će Anto kožu ogulit a ja za vama tanjuriće oprat.
Vaši Posavljaci, dva Krevšićana i zgubidana: Mato i Anto.
Obzirom da se privremeno rastajemo drugovi sa vama, neka to bude uz pjesmu „Ja nisam prodana duša“, od Ante Matića.