Krepsic Veni Vidi Krepšić
Istrošena kuća stara
niko u njoj sad ne živi
nad imanjem oca moga
nadvio se oblak sivi.
Stari otac davno umro
za njim evo majka ode
ni bunara više nema
s kog sam pio hladne vode.
Nema mojih roditelja
dušu moju sjeta para
sad na kućnom pragu stojim
nema nikog da vrata otvara.
Sad mi evo samo osta
da kroz život sam prolazim
i sokakom punim suza
kući svojoj ja dolazim.
