Naslovna / BiH / Listopad u Krepšiću  2020 – Slike

Listopad u Krepšiću  2020 – Slike

 

U jesen je Posavina jedno veliko poljoprivredno porodilište. A babice samo prate urod, trljaju ruke i smješkaju se ako je “muški” rodilo. A jest. Zveči dukatasto zrnevlje, čini ti se da sámo trči u vršilicu da ga ona ogoli pa da se takvo pokaže na svjetlo dana i kaže “evo me, vozi me u čaršiju, uzmi za me oku zlata”… Ili na svjetlo noći, ko što je bilo u par navrata jer vremena je, zbog vremena, ostalo malo.

Vremena je malo i političkim strankama za žetvu birača. Idu karavane po seoskim okupljalištima, tuku u bubanj i telale, sve jedan od drugog glasniji, uz umilnu kajdu za glasačko uvo a ne znaju da ih je, birače, nos doveo tu. Usta puna krmetine – usta puna obećanja. Ako bi ijedna stranka imala hrabrosti da dernek napravi bez krkanluka, nebi odziv bio mi 5%. A nije isključeno da se taj % nebi ocrto i na izborni rezultat. Toliko o porivima i zanimanju. Bezidejnost im daje samo tu opciju i oni se, između sebe, natežu za izborne glasiće tako revno da se čak i podudaraju. Gle, slučaja, da se dvije stranačke jasle vremenski podudare tako da biračka guzica nije mogla na dva pilava. Sve mi liči na natezanje mrtve kobile. Kobila smo mi, mrtvi još nismo a nategnuti ćemo bit. Sad ide ono; ovo je osobni stav autora a ne urednika. A stara narodna umotvorina, stigla vjerovatno iz guzice u glavu, kaže: ako nemaš stav, onda ti ga stave.

Marjanov Vukota, pišonja i mirotvorac, sa prvim mrakom krene sa prozivkom sve dok ga ne odvedem u obilazak terena i onda zapišavamo zajedno, sa vrha Djeda Mate brda na sjever, do rampe na jug, Merkur na istok i žica zapad. Korona nam nemože ništa jer kad njega vide živi stvorovi se sklanjaju. Kod Andrije Adolf okupiro avliju i u blitzkrieg-u pomete hranu malim mačićima a da ovi i ne skontaju šta bì.

Velečasni Mato je, skromno i sa župljanima, proslavio neki od rođendana. Još vitalan i u snazi, na tren sam pomislio da je mladomisnik. Bilo je obrazli i mrsno, kako dolikuje slavlju ali ne i petku, no, taj naš grijeh će, obećo je dežurni dušebrižnik u nas, osobno odrobijat on za nas kad stigne gore. Preduvjet je da stigne prije nas.

Imam žalosnu vijest; umrla je Kraljica Katarina. Umrla je 25.10.1478. a žalost je u tome da malo znamo o tome. Već se 17-i put subotu prije obljetnice slavi Misa i pohod za domovinu nam BiH. Vrhbosanski nadbiskup i kardinal u odlasku, mons. Vinko Puljić naglasio je značaj ukorijenjenosti u domovinu za koju “treba imat dušu”. Tumač stranih pojmova za mlađe; €,$,£,¥… nije međunarodna kratica za dušu.

Znak našeg grada koji pamtimo kao što pamtimo injekcije i zubare iz tog vremena je oživio na novom, prikladnijem mjestu. Uz to ide ime Sead Ekmečić, djeca modeli koji nisu više među živima, riba model koju je umjetnik otkupio od bč ribara a posle je pustio u Savu vezavši za nju poruku “pustite me, ja sam model” i tako joj, tko zna koliko uspješno, produžio život. Život. Život je, kaže Đole, ona kratka crtica, krivulja na nadgrobnom spomeniku između godina rođenja i smrti. I tu je stalo sve. Kad je Majstor odrezo crtu. 

za krepsic.com /Stjepan Perikić

Comments

comments

Pročitajte još

Tišina i suze širom Hercegovine

Ne znam. Možda Ti je zafalilo anđela pa si ih uzeo. U jednoj kućici u …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *